Ko udari na nas iz mesta je najebo
R
Licenca
Ovaj blog je zaštićen: .Creative Commons License
Blog priča by R is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
Blog
subota, lipanj 28, 2008
  Čoban, kojeg ćemo nazvati Santijago, čisto da ga odjelimo od ostalih čobana koji prodaše svoje ovce kako bi otvorili suvenirnice, kafane i ćevabdžinice, je trebao biti inženjer. To je ustvari bila želja njegovog oca.  "Sine", govorio mu je otac,"na svijetu postoje dvije grupe ljudi. Oni što rade i oni što nerade. A ti ćeš upisat fakultet il' me neće bit". No, Santijago je želio puno više. Znao je da on nije čovjek za fakultet. Još od osnovne škole sabotirao je očevu ideju. Srednju je uspio završiti samo zato što se zaratilo, pa je donesen zakon da svi moraju završiti školu, makar i nazor. Čak ni očeve disciplinsko-popravne mjere u vidu peglanja kaiša od stražnjicu i sohe o leđa nisu Santijaga odagnale od želje za putovanjem. On je želio putovanja. Često je gledao u nebo prateći avione i razmišljao da želi da bude pilot, kako bi  neprestano putovao. Samo niko mu nije rekao da i za to treba škola. Tu sitnicu je osjetio nakon završene srednje škole, kad je rekao ocu da želi putovanja i da želi da bude pilot.
"Putovanja! Daću ja tebi putovanja. Evo ti ove ovce i otputovaćeš na ovu livadu i nevraćaj se dok ne padne mrkli mrak, jesi' čuo? Ako se samo vratiš ranije bubrege ću i odbit. Pilot? Nije nego." 



Santijago se prisjeća svega ovoga dok je sa ovcama mijenjao livadu kako mu onaj ludi čovjek sa šeširom opet ne bi solio pamet o piramidama. Kad se smrklo, pokupio je stado i vratio se kući. Uspit je prošao pored onog mjesta gdje je Istraživać i grupa radnika nešto čeprkala. Ostala je samo pustoš i jedna knjiga. Podigao ju je sa zemlje. Iako se već bilo smrklo, Santijago je mogao pročitati naslov:" Alternativna historija Tom...". Ostatak naslova bio je zamrljan. Činilo se da ga je neko zapalio cigaretom. Santiago ponese knjigu sa sobom. Ko zna za šta može zatrebati. Možda sutra kade bude trebalo vatru podložiti, ili kad ga uhvati sraćka, a potok bude predaleko...

Tu noć Santijago je spavao nemirno. Ponovno je sanjao Onaj San. Bio je to san koji ga je progonio cijeli život. Nesjeća se kad ga je prvi put sanjao. Smio bi se zaklet da ga je sanjao još u majčinoj utrobi. Odlučio je da se obrati Proročici. Čim je sretne. Santijago brzo popi čašu mlijeka, pojede krišku domaćeg hljeba i zgrabi svoju torbicu. Sada se u njoj osim frulice, duhana, nožića nalazila i knjiga. Poveo je svoje ovce pozantim putem uz brdo. Iznenadila ga je gomila ljudi ispred njegove kuće. Jedva je uspio izgoniti stado iz tora i potjerati ga uz brdo. Prošao je pored kuće jednog od svojih kolega čobana. Htio se svratiti i pitati želi li poći sa njim, no sad je pred garažom njegovog prijatelja bila gomila ljudi. Garaža se bila promjenila. Nije više bila ružna garaža jnegovog prijatelja sa koje su visila vrata. Sad je bila ružna suvenirnica sa koje su visila vrata. Ljudi su se naprosto gurali kako bi od njegovog priajtelja kupili neke čudne stvari. Čak se i njegov drug promjenio. Skinuo je onu krznenu jaknu i vunenu kapu. Sad je nosio trenerku, tamne naočale i majcu na kojoj je pisalo "PIRAMIDA U AVLIJI. PRED GARAŽOM TAČNIJE!"

"Ooooo, Dževadeeeeeee, hoćemol' u brda ćerat ovceeee?", povika Santijago.
"Ma šuti kretenu jedan, kakve ovce. Šta se dereš, rašćeraćeš mi mušterije. Hajte žene vamo piramida-kasica, piramida-levhi, piramida-privjesaka, hajmo još malo pa nestalo", poviknu Dževad.
Santijago ga sumnjičavo odmjeri. "Potpuno je poludio", pomisli.
Produži dalje. Došao je do drugog komšije. Dočekala ga je gotovo ista scena.
"Ooooo, Muriseeeeeee, hoćemol' u brda ćerat ovceeee?", povika ponovno Santijago.
"Ama čuj ovog budaletine, Haman će mi rastjerati sve kupce. Kak'e ovce, fataj se suvenira. Hajmo vamo suvenira, piramida-majica, piramida-trenirki, piramida- dresova, piramida-zastava. Samo što nije đaba. Navalite narode", zadera se Muris.

Santijago razočarano nastavi put uz brdo. Prošao je dalje kroz selo i gdje god bi pogledao scena je bila u potpunosti ista. Svako malo je garaža bila prepravljena u nešto drugo. Bilo je tu ćevabdžinica, kafana, prodavnica. Neki su čak i svoje povrtnjake zaravnali kako bi ljudi mogli ostavljati automobile. Prišao je jednom takvom improvizovanom parkingu, na kojem je njegov stari jaran Haris upravo gost objašnjavao strategiju parkiranja.
"Evo ovako, parking vam je besplatan, ali morate dati donaciju. 5KM za sat vremena", ubjeđivao je Haris.
"Ma kako besplatan ako moram platit", začuđeno će gost.
"Ma nije bolan, kako ne shvataš? Parking je besplatan, ali morate dati donaciju. 5KM po satu", objašnjavao je Haris.
Čovjek je bio odlučan da ne plati. Pokaziovao je na jasno postavljeni i čitak znak: " PARKING SLOBODNO". Gost ljutito zalupi vrata i svog crnog audi-a krenu putem uzbrdo ne plativši parking. Ubrzo ga sustiže dvoje male djece i poćeše razgovarati međusobno ali da gost jasno čuje.
" Vidiš ovog novog crnog audija, ovdje kod Harisa na parkingu? Šta misliš jel osiguran kasko?", prvi dječak upita.
"A, ovaj crni sa metalik bojom? Joj jest dobar. Mora da jest. Ko bi ba vozio 'vako auto da ga ne osigura. Što pitaš?", upita drugi dječak.
"Ma nešto kontam gužva je a i mi se igramo lopte, pa ona gomila cigli pored auta, ondje uz zid.. Šta misliš bil se srušila ako je slučajno pogodimo loptom?", upita prvi dječak.
"Ona gomila? Ma ona se sruši sama od sebe, čim malo jaći vjetar puhne. Valjda ga neće oštetit", reće drugio dječak.
Gost postade nervozan. Prvo je gledao u djecu a zatim u auto, pa u gomilu cigli pa opet u djecu. Brzo se vrati do Harisa.
"Evo vam 5 KM donacije, ali molim vas pazite da se ova gomila cigli ne pomakne.", reće gost pružajući novčanicu Harisu.
"Donacija je 10KM", reće Haris.
"10 KM; PA KAKO KOJI KLINAC MALOPRIJE JE BILO 5?", vrisnu gost.
"Inflacija", mirno će Haris,"znate, ako budete čekali možda naraste i na 15, a 10 vam je još malo pa đabe."
"Dobro, evo 10KM", reće gost i krenu prema svojo supruzi nešto gunđajući.
Umalo ne nagazi na ona dva dječaka od maloprije.
"Šta je? Šta vi hoćete?", upita ljutito.
"Novu loptu. Ova nam je teška i ako lupi od on gomilu...", rekoše dječaci glasićima anđela.
"Dobro kolko je nova lopta?"upita gost sada već na granici nervnog sloma.
"5KM", jednoglasno rekođe anđelčići.

I dok je gost lagano odmicao uz brdo Santijago priđe Harisu.
"Pa šta se ovo dešava?", upatita ga.
"Evo jarane kren'o biznis. Kako poslušak Istraživača neznam šta ću od para. Prodo sam sve ovce, prodo sam i ono materino zlato i sve uložio u ovu kafanu i ovaj parking. Pare kapajul' kapaju. Jarane, ako vako nastavi obogatiću se brzo. Nek svaki dan dođe po 15.000 ljudi i nek mi ostavi po 5KM znači imaću 75.000 KM svaki dan, puta 365 dana, pa ti računaj.", pokaza Haris svoj novootkriveni talenat za ekonomiju.
Santijago je samo slegnuo ramenima i potjerao ovce na ispašu.

R @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojac prebrojac
Upišite tekst...
Statcount
Sat
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Kontakt e-mail
  • Moj e-mail: resistancev@yahoo.co.uk
    Sve informacije prijedloge i sugestije saljite na e-mail
Odbrojavanje do zrake iz Svemira
Brojač posjeta
501312
Index.hr
Nema zapisa.