Ko udari na nas iz mesta je najebo
R
Licenca
Ovaj blog je zaštićen: .Creative Commons License
Blog priča by R is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
Blog
srijeda, srpanj 9, 2008

VIII

 

Sutrodan Santijago pononvo povede ovce na ispašu. Čim je izašao iz kuće primjeti rijeku ljudi kako se penje uz brdo. Odlučio je da kako bi zaobišao prodavnice svojih prijatelja da promjeni lokaciju ispaše. Izarao je livade  sa druge strane rijeke. Tu je vladao mir.  Neka djeca su čepraka nešto. Izgledalo je kao da kopaju. Santijago je smišljao način kako da krene u potragu za svojom Ličnom legendom. O prodaji ovaca niej smio ni razmšljati .Očeve riječi i jak bol u glavi ga je stalno upozoravao ko drži sjekiru. Razmišljao je i o Trgovčevoj kćerki i njenom prelijepom, možda bi bolji opis bio interesantnom,  osmjehu. Odjednom su djeca zavikala da su pronašli nešto. Santijago je prišao i vidio popločanu stazu. Pomisli kako je to dio puta, ali mu na um pade da je takvo kamenje viđao na svakom brdu na kojem je čuvao ovce. Nije prošlo ni 5 minuta kad se na licu mjesta pojavio Istraživač. Iza njega je išla čitava vojska novinara.

“Evo vidite, ovdje su Stručnjaci govorili da nema ništa, a djeca otkriše stepenice piramida”, poče svečano istraživač.

Blic…škljoc..bzzzz…blic…škljoc… slikali su I snimali novinari.

“To znači da imamo piramidu ovdje a da Stručnjaci nemaju pojma i da su djeca pametnija od njih”, slavodobitno će Istraživać.

Blic…škljoc..bzzzz…blic…škljoc… slikali su i snimali novinari i dalje.

"To znači da svi mi možemo biti arheolozi. Pozivam sve ljude da ponesu rukavice i lopate i krampe. Pozivam naše nene da ispeku bureka i sirnica i ostalih pita, a nek žene pripreme kolače. Svi moramo volontirat kako bi piramida što prije ugledala svjetlo dana i mrak noći", pozva Istraživać. 


Blic…škljoc..bzzzz…blic…škljoc… slikali su i snimali novinari i dalje.


Santijago je tu prestao slušati. Odlučio je da promjeni poziciju, jer mu je bilo muka od pomisli da on nemože biti dio tog cirkusa.

Otišao je kući žaleći se na glavobolju. Legao je ranije i zaspao je.

Ujutro kad se probudio saznao je da su Sudbina i S(v)emir odlučili da mu pruži priliku da krene u potragu za svojom Ličnom legendom.

Njegove ovce su bile zaražene brucelozom i veterinar ih je upravo eutanazirao. I to uz pomoć specijalnog sastava MUP-a koji su snajperima i automatima ganjali ovce pri tome vodeći računa da ne uznemiravaju susjede. Koristili su automate sa prigušivaćima. Doduše susjedi su bili uznemireni povicima:"Me'o upucaj onu, ona ti je pobjegla! Hamo, HAAAAMOOO! zarafalaj zarafalaj! Ej kretenu pazi pogodićeš dijete!; Halo ba papak izrešeta mi krov!", ali šta je to ako se eutanazija vrši sa kratkim zvukom …pop…pop…i pri tome se vodi računa o zdravlju ljudi. Nakon rafalanja veterinar je prišao ocu i rekao mu da se čuvaju da ne ugaze slučajno u krv i da će to voda saprati čim kiša padne. Rekao im je da ni vodu iz bunara ne krosite jer će vjerovatno virus iz krvi doći i do  vode u bunaru ako kiša padne.

Santijago je bio tužan. Otac je bio ljut. “Za sve si ti kriv. Kuda si se sve smucao”, govorio je.

Zbog toga je Santijago odlučio da se zaposli kako bi barem malo nadoknadio štetu. Po prvi put nakon svršetka osnovne škole se spistio u grad. U gradu je bila rijeka turista, baš kao i na brdu kojeg prozvaše piramidom. Prodavnice u glavnoj ulici bile su pune, ali polsa za njega nakon pare dana više nije bilo. Santijago kada god je tražio da ga prime objašnjavao da je to dobro za posao. Promjene će goditi kupcima. Svi vole promjene. Gazde su nasjedale i zapošljavale ga, ali u kojoj god bi prodavnici počinjao raditi prodavnica bi brzo ostajala bez posla. Kupci bi prestajali ulaziti i gazda bi bankrotirao. “Zla sreća”, ponekad bi se gazdama žalio Santijago. “Jest zla sreća u vidu nesnošlivog smrada koji unosiš u prodavnicu. Bio si u pravu. Doživjeli smo promjene, itekakve. Do juče sam imao sve. Posao, kuću, prodavnicu, sve. A onda si došao TI i sad nemam posao, žena me ostavila jer nemam para, a banka je uzela kuću jer je bila pod hipotekom a nemogu vraćati kredit. To ja zovem PRAVOM PROMJENOM”, žalio se gazda.

Kako se radilo o malom gradu svi su saznali za Santijaga i njegovu zlu sreću, pa su svi bježali od njega kao da je kužan. Tako je to kada godine provedete u društvu ovaca i one vam usade osjećaj srodnosti sa ovcama, tako da taj miris srodnosti niti jedno sreddstvo nemože oprati godinama, pa čak ni sredstva na bazi kiseline.

“Propao sam”, pomisli Santijago,” umrjeću od gladi, nemam novca i svi me izbjegavaju”. Ali Santijago nije ni slutio da se S(v)emir sa svim fotonima zarek'o da će mu ostvariti njegovu ličnu legendu...

R @ 08:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Brojac prebrojac
Upišite tekst...
Statcount
Sat
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Kontakt e-mail
  • Moj e-mail: resistancev@yahoo.co.uk
    Sve informacije prijedloge i sugestije saljite na e-mail
Odbrojavanje do zrake iz Svemira
Brojač posjeta
501312
Index.hr
Nema zapisa.