Ko udari na nas iz mesta je najebo
R
Licenca
Ovaj blog je zaštićen: .Creative Commons License
Blog priča by R is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
Blog
subota, veljača 2, 2008







Prije osamstotina ljeta...

Na pocetku svijeta, Osvanuo divan dan.

Dobro jutro Kulin Bane...viče narod na sve strane.

Dobro jutro, Dobar dan...odgovara Kulin Ban.

Kao da je Sudnji dan.

Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna čeka dane.

Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.

Kada dođu teški dani - nikom neće teže biti,

A kad dođu dani sreće - nikom bolje biti neće,

Reče mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.

Od Kulina Bana... ...pa do današnjeg dana.

                                 Desilo se prije svega

Nekada davno. Plemić je sjedio i diktirao jednoj dijevi ( tadašnjoj  verziji sekretarice):

Piši:

...Ja, Ban Bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka.

I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon.

Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davati ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje…




Odjednom u sobi se materijalizova neka naprava. Na njoj su sjedili nekakv brko, šeširđija, visoki momak i jedna malo oniži sa teglom meda u ruci. Čula se galama "Ma dugi makni ruku sa kuplunga, a ti Hercegoviću, skloni taj med, upade mi u komande ne mogu upravljat"

*puf* i mašine nestde.

Plemić se okrenu ka dijevi i upita: "Da ti nisi slučajno videla nekakvu napravu i ljude u njoj kako galame?".

"Ne gospodaru", odgovori djeva stidljivo.

"Srećom nisam ni ja", reće plemić. Pogleda u gral u ruci u kojem je bilo još malo vina i reće: " A šro ga znaju napravit ovi Dubrovčani. Fata nakon prve čaše odlično. Gdje sam ono stao".


                                                                 Prolog

 
Otkako je u malom gradu u srednjoj Bosni pocela prava pometnja u potragama za piramidama, novinari su doslovce nahrupili u gomilama koje su podsjecale na krda bizona koji su pravo ugledali Buffalo Bill-a. Naravno za sve je bio kriv istrazivac. I to ne bilo kakav, vec istrazivac nestalih stvari. Naravno nije rijec o aerodromskoj sluzbi koja traga za prtljagom. Rijec je o misterioznim i vrijednim stvarima, zatvorenim od strane nesposobnih osoba koje nisu bile u stanju da ih prenesu sa jednog mjesta na drugo. Ponovno nije rijec o avio kompanijama i aerodromima. Rijec je o artefaktima. Istrazivac nestalih stvari je od samog pocetka
udarao po svemu sto je ortodoksno, osim naravno po najblizim suradnicima, te govorio novinarima u svim prilikama:

 
„Otkrice koje ce promjeniti svijet i poceti obrtati tocak istorije u drugu stranu.“ – obrati se istrazivac okupljenima.


 Naravno jedna novinarka se nije dala omesti i nastavila je sa provokativnim pitanjima:

 
„Ali ne postoje nikakvi dokazi, ili ostaci te civilizacije!“


„Naravno, ali mi kopamo da ih nadjemo, i cim naidjemo na organsku materiju...“

Iz pozadine prilazi, hm, pa recimo to ovako, ženska prilika sa cigaretom u ruci i reće:

„Sefe! Evo nasli smo neki kostur!“

„...mi cemo to poslati na analizu. Rek'o sam ti vec da na 20 cm nije nista bitno! Kopaj dublje! A da mi nastavimo ovo veceras, uz veceru?“

 
Naravno potrage su se redale jedna za drugom, tako smo imali potrage za izgubljenom civilizacijom, potragu za trojom, potragu za artefaktima, potragu za natpisima, potragu za konjicom. Bilo je samo pitanje vremena kada ce jos jedna od potraga ugledati svjetlo dana.


 
I

 
Dvije godine kasnije:


 
Nakon manje-vise uspjesnih potraga za svime sto je nestalo, i uvidjevsi da njegov zivot postaje ispunjen dosadom, jer je uspio naci sve sto je izgubljeno, istrazivac je konacno, gledajuci jedan od postera bosanske heraldike sa prikazom ljiljana, iznenada dobio inspiraciju.


 
„Znam! Trazicemo Kulina Bana!“ .- uzviknu i istrca iz vrtica.


 
Naravno cinjenica da pomenuti grb i nije bas imao puno veze sa pomenutim Banom nije dala omesti istrazivaca. On je odlucio cvrsto, a kada god to uradi tresu se brda. Bukvalno.


Vodjen, opet manje-vise nepogresivim instiktom, uleti u malu podzemnu zemunicu u kojoj su njegovi prijatelji, a prije svega radnici, cistili ostatke jednog od izgubljenih artefakata.

 
„Brko! Brzo, moramo naci Kulina Bana!“


 
„Crvenog Bana, pa ja sam već nešto čitao...“, smušeno će Brko.


 „Ma jok, bolan hebo te Crven Ban, K-U-L-I-N-A-B-A-N-A“

 
Brko je kratko vrijeme unezvijereno i prepadnuto razgledao oko sebe, a onda nesiguran da li daje pravi odgovor polako je izgovorio:


 
„Odmah sefe.“ a onda više onako sebi u bradu promrlja: „Ma jebo tebe da znaš. Nije se igrat sa Crvenim Banom.“


 
I stade jos jace kopati. To je obicno prije funkcionisalo pri svakom uletu istrazivaca i naletu njegove inspiracije. Medjutim ovaj put Brko nije bio te srece.


 „Ma ne ovdje! Vec negdje drugo!“

 
Sada vec nesiguran, Brko pazljivo predje na drugu stranu zemunice, i poce da opipava zemlju lopatom upitno gledajuci u istrazivaca.


 
„Brko! Kulin je negdje na tajnoj lokaciji. Ovo ce biti najveca potraga u istoriji, otkad je jos onaj profesor Jones trazio izgubljeni kovceg. Moramo prouciti gdje je on sahranjen da bi ga mogli naci! Gdje mozemo vidjeti gdje je ko sahranjen ovdje?“


 
Sada je Brki bilo lakse jer je znao odgovor:


 
„Gradska groblja!“


„Odlicno!“ – uzviknu istrazivac – „Odmah idemo tamo da vidimo u podacima gdje je sahranjen da bi ga mogli iskopati!“

 
II

 Kada vidite grupicu ljudi kako nose fenjere, lopate i krampe, u mrklome mraku, naravno prvo vam proleti kroz glavu pjesma „Hi-Ho“. Ovaj put, iako bi zapjevali nesto slicno vjerovatno bi postupili prema univerzalnim normama humora, i ne bi bili optuzeni cak ni za plagijat.

 
„Je li neko ponjeo nesto da jedemo?“ – culo se sa zacelja kolone koju je sacinjavalo 5 ljudi.


 
„Hercegovic ima nekog meda...“ – promrlja Brko


 
„Ima li neko nesta konkretno? Pecenice? Sudzuke? Ja vise meda ne mogu. Nisam pauk!“ – izgovori najvisi u grupi.


 
„Mislis pcela?“ – progovori jedan onizi, ocito upuceniji u biologiju.


 
„To sam i rek'o! Pauk! Jel ti mislis da si neki novinar ili nesto?“


 
„Ja i jesam novinar!“


 
„STOJ!“ – zadera se istrazivac prekidajuci svu raspravu vezanu za obrazovanje i profesiju prisutnih


 
„Tu smo! Kopaj!“ – uzviknu Istrazivac


 

Prisutni se malo osvrnuse unaokolo. Svi pocese da lopataju izuzev novinara. On pritrca Istrazivacu i poce da ga ispituje.

 
„A kako si znao da je ovdje?“


 
„Pa otvorio sam knjigu i otvorila se na strani 56. gdje je govorilo o nekim zidinama. Onda sam malo prelistao, a onda sam naletio na ovu sliku...“ – objasni Istrazivac  pokazaujuci novinaru sliku zgrade koja je licila na robnu kucu.


 
„Je li to slucajnost?“ – upita  novinar


 
„Cuj, slucajnosti ne postoje.“ – smireno odgovori istrazivac


 
III

 
  Negdje u nekoj kući na periferiji gradića koje je krlo najveće Otrkiće muž je odahnuo. Djecu je konačno poslao punici na čuvanje, susjedima je slagao da je na godišnjem, rođacima je slagao da je na putu, a Mehi kojem je dugovao lovu je rekao da je na privremenom radu u Njemčkoj kako bi zaradio dovoljno i mogao mu vrtiti dug. Sada je sa čašom vode u ruci i tabletom za bolove prilazio krevetu.

 
„Draga evo jedna boba za glavu“.


 
Njegova supruga, ma šta supruga suprugetina, se lijeno okrenula  na krevetu. Posmatrajmo je malo. Kakvu je samo građu imala. Kad malo bolje pogledate kao da nije bila građena, više je bila nekako istesana od kompositnog solidnog materijala. Jedini bol koji možete da joj nanesete bi bio možda udarac bejzbol palicom u oko.


 
„Što će mi pilula“, upita lijeno?


„Pa za glavu“, odgovori mužić.

„Ne boli me glava“, reće supruga ljutitio.

„E to sam želio čuti“, zapjevuši mužić.

 
Ista soba par minuta kasnije. Ispod pokrivaća se čuju uzdasi, a onda i mužićev glas:


„Jao jesu ti noge hladne i tvrde ko da su od čelika“!

Istog trenutka svjetlost bljesnu ispod pokrivaća. Muž i žena brzo skinuše prekrivać nevjerujući svojim očima. S njima je u krevetu bio Istraživać sa uključenom baterijskom svjetiljkom i kožnim šeširom na glavi.

 
„Khm, khm, mislim da nije ni ovdje“ reće i izađe iz sobe.


Muž i žena su još dugo sjedili u tišini.

„?Bem li ga“, reće muž potišteno.

IV

   Gazda Meho je konačno istjerao sve goste iz kafane. Posljednji među njima, Hoda, veseli brko se dogega kući. Vidno pijan odlući da pusti tečnost prije uskakanja u krevert. Nekako je uspio doći do toileta, otvoriti vrata i podignuti poklopac wc šolje. Tren prije puštanja mlaza iz šolje izviri glava Hercegovića, koji reće:

„A problemi sa mokrenjem i prostatom. A da obiđete kamene kugle dole kod Zavidovića. Garantovano pomažu pri izmokravanju, a imam i meda. Avicena. Berba '99-te. Odličan. Uklanja sve. Čak i sihre. Znam ja da si ti bio komunjara i marksista. Vi ateisti garant imate sihre“.

Hoda spusti poklopac i u nevjerici ode do dnevnog boravka. Iza ormara izvuće bocu rakije kojiu je čuvao za posebne prilike. Pogleda je i ozbaci kroz zatvoren prozor.

 
V

 
U mraku sobe, brko, odjeven samo u prugaste gaće, mrežasti povez za brkove i glavu, sjede za kompjuter. Trebalo mu je dvadesetak minuta da otvori stranicu. Nije da on nije čuo za taj neki ADSL, koji je i brzi internet, ali on košta 35KM+PDV. Ipak ovaj košta samo 10-ak KM. U polju pretraživaća ukuca kulin ban, pa onda KULIN BAN.

 
„A majkumunjegovu“, rekao je kada mu je došao račun za internet i telefon, da se bar naspavah. Ostadoše neprospavane noći“.


                                                                                           VI

Da bi bili kao Istrazivac morate biti uporni i strpljivi. Naravno i jos mnoge druge stvari, ali ove su najbitnije. Te osobine ce vam dobro doci u trenucima kao sto je ovaj sad u kojem se nalazi nas Istrazivac. Nikada u zivotu njegova upornost i strpljenje nisu dovedeni u kusnju kao sada. Dosadasnji neuspjesi u potrazi i uporni napadi oponenata su mu sve vise ljuljali povjerenje u njegove sposobnosti. Kao da su to primjetili njegovi saradnici su pokusavali da ga razvesele na razne nacine.

 

„Cuj sefe. Ti se sjecas kada smo napravili onu vremensku masinu?“ – upita Brko.

 
„Pa nas je FAP pomeo sa mosta!“ – uzviknu visoki momak trljajuci svoje koljeno ocigledno prisjecajuci se vrlo bolne uspomene.


 
„Zavezi Kombi!“ – dreknu Brko, a onda se okrenu Istrazivacu i laganim tonom nastavi – „Vidis ja sam malo razmisljao i dosao sam na ideju da mozda je opet napravimo, odemo u vrijeme kad je Ban zivio. Roknemo ga i zakopamo na mjesto gdje cemo znati da je. A onda se vratimo pa ga otkopamo i mi budemo ti koji su ga nasli...“


VII

 
Istrazivac je bio veliki covjek, i samo takav je mogao da konacno prizna poraz i da kaze sljedece svojoj maloj, umornoj, garavoj, i na trenutke mu se ucinilo, prepunoj od ujeda pterodaktila, grupi prijatelja i suradnika:


 
„Potraga ce morati da bude predata novim i mladim generacijama. Time cemo ostaviti njima u nasljedstvo i natjerati ih da brinu o nasoj istoriji i obratno.“ – rece sa bolom na licu i suzama u ocima – „Ja sada idem da drzim predavanje na fakultetu...“ – vidjevsi otvorena usta svojih suradnika spremnih da ga upitaju o kojem je fakultetu rijec on brze-bolje doda: „ To jest u srednjoj skoli!...“


 „...osnovnoj skoli!...“

 
„...dobro! dobro! Vrticu!“ – a onda nastavi – „Gdje cu prenjeti mladima da nastave ovu potragu za Banom i da ne odustaju dok ga ne nadju.“


 Hercegovic pritrca Istrazivacu u par koraka, uhvati ga za rukav i povede na stranu tiho sapcuci:

 
„Sefe, imam ja jednu ideju, 'nako smjelu i odvaznu. Sta ti mislis da se mi damo u trazenje mitske Arke Nojeva? To sam negdje cito da je pravi izazov za sve i sto je jos bolje niko je nije nas'o!“


 
„Arka Nojeva? Zvuci misteriozno!“


 
„Jest! Jest! A znam i odakle da pocnemo! Znas ima ova farma nojeva u Orasju, gdje mozemo...“


 
Epilog

 
Dvije godine ranije


 
Kasno u noc, Luka u blizini mosta izgleda i jeste upravo ono sto su sve rijeke u Bosni u ta doba noci. Mracno smetljiste, u kojem te jedan od pacovcina u kojem se kriju, potkaci, a drugi ti ukrade novcanik, a onda zajedno pobjegnu u mini-buggy-jima.


To ipak nije uplasilo 4 prilike da sjede u potpunoj tisini i tami svog dzipa i osluskuju unaokolo svaki sum koji bi im mogao dati vrlo bitnu informaciju.

Taj sum je dosao u obliku zvonjave ringtona jednog od njih. „Ko mi sihr poturi?!“ se prolamalo autom.

Drugi ga je sazaljivo pogledao, ali telefon je uskoro dao poruku koja je nije dala vremena za bilo kakav komentar na racun izbora muzike ovog prvog:


-        
Otpocnite sa operacijom „Flush“...- rekao je smiren glas iz slusalice.

 
Na to je jedna od prilika sa zadnje sjedista skocila, ocito probudjena tim rijecima:



-        
Imam ja flasu!

 
Na sto ga je njegov susjed stao udarati svojom kapom po glavi sikcuci:



-        
Zavezizavezizavezizavezizavezizavezizavezi!...

 

Dvojica s prednjeg sjedista, za koje ocito ova scena je predstavljala nesto svakodnevno su polako izasla iz auta i otvorila prtljaznik. Na to se iz auta i dalje potmulo culo:

 

-         Reko sam ti zavezi!

-         Ali ja mislio...

-         Zavezi!

 
Sto je pratilo udarce kape u glavu.


 
Dvije prilike su izvadile manji zamotuljak i krenule prema mostu. Stigavsi tamo jedna od prilika je upitala:



-        
Sefe, jesi ti siguran da ovaj kostur nije vazan?

-         Jesam, bacaj!

 
Odlazak figura je pratio pljesak sveznja ko ji je pao u vodu malo prije prosipajuci svoj sadrzaj koji bi pazljivog posmatraca podsjetio na naizgled nevzaznu gomilu kostiju...


R @ 00:18 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Brojac prebrojac
Upišite tekst...
Statcount
Sat
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Kontakt e-mail
  • Moj e-mail: resistancev@yahoo.co.uk
    Sve informacije prijedloge i sugestije saljite na e-mail
Odbrojavanje do zrake iz Svemira
Brojač posjeta
501312
Index.hr
Nema zapisa.