Ko udari na nas iz mesta je najebo
R
Licenca
Ovaj blog je zaštićen: .Creative Commons License
Blog priča by R is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
Blog
srijeda, veljača 27, 2008
Tamo gdje je sunce,
tamo gdje su zvijezde
tamo gdje je nebo bez oblaka
gdje se ciste duse gnijezde
gdje se oci odmicu od mraka.

Na tu stranu ja okrecem glavu
u te dvore glas me zove
sklapam oci, pruzam ruke
pustim snove da zaplove,
sklapam oci, pruzam ruke
pustim snove da zaplove.


Prolog

Jedna zemlja, jedan narod, jedna vjera. U svojoj vjeri na svojoj zemlji, glasila je neka politička parola nekada davno. No, sada je bila jedna zemlja dva entiteta, 10 kantona, tri predsjednika, tri naroda, trinaest premijera... Moglo bi se nabrajati do 21.12.2012. No zemlja nije živjela u blagostanju. Ako imate administraciju koja broji tri predsjedništva, 13 vlada, 16 skupština i domova naroda,13 ministarstava policije, tri elektroprivrede, 20 km morske obale i još manje kilometara auto- puta, 20-ak univerziteta, od kojih barem pola zvuci nesto u stilu amerikan juniversiti of biznis i za koje sa radio poručuju da im diplome važe u cijelom svijetu, bezbroj tužilaštava i sudova na svim nivoima, tri javne i bezbroj privatnih TV kuća, ogroman broj dnevnih i sedmičnih listova, slučajnom prolazniku bi se moglo učiniti da živite u državi koja je sigurno raj na Zemlji. Tolika administracija i vladajuća struktura bi probleme svog naroda trebala riješiti ekspresno, odnosno prije njihovog nastanka. Možda ste pomislili da ovih 20-ak km autoputa obezbjeđuje ekološlu državu gdje je miris čistog vazduha normalna pojava i da automobile voze samo oni stanovnici koji idu u inozemstvo iz samo njihima poznatih razloga i da je jedina nezgoda u prometu, da stanete na izmet konja, koji je, je li, bio-razgradivotpad. Ili pomišljate da 20 km morske obale je idealno za ljetovalište poput Monte Carla, i da su prihodi države sigurno vezani za turizam tog dragulja obale, a normalno je da 20 km obale ne može biti zagađeno kao recio 200-ak km iste obale. Ne vjerovatno ste pomislili da su u ovoj državi svi građani visokobrazovani. Najmanje. Sa toliko univerziteta i fakulteta jednostavno je nemoguće da se dogodi i običan zemljoradnik nema diplomu recimo Poljoprivrednog fakulteta i još diplomu fakulteta za biznis pride, jer svi znamo da ova hrana sa oznakama »bio« košta najmanje 2x više od pogane GM hrane. Uvjereni ste da takav i toliki policijski aparat nije tu zbog mogućeg zločina, već jednostanvno iz dva razloga. Država sigurno nema vojsku, pa ti policajci u slobodno vrijeme igraju paint-ball-a kako bi ostali u formi i odbranili državu od eventualnih napadača, a druga stvar je to, da je policijski aparat u stvari ustanova za zbrinjavanje onih koji su , eto, jadni i glupli od ostalih i imaju završen samo jedan fakultet. Sudstvo i tužilaštvo je tu da bi bilo na usluzi građanima kada recimo prave testamente. Svi znamo da testamnete prave stariji i bolesniji ljudi, pred kraj ovozemlajskog postojanja, pa kad dolaze kod notara ili u kakvu ustnovu kako bi svoju posljednju želju ostavili na papiru, onda neko mora da pomogne tim ljudima da uđu u lift ili u kancelariju. A tek informiranost, ona bi uz ovoliku prisutnost medija morala garantovati da je recimo sasvim normalna scena da dvoje djece od recimo 8 godina raspravlja o uticaju rata u Afganistanu na cijene donjeg rublja u Mexicu. No na žalost nije tako...



I

Kada ste premijer mozete uraditi dosta stvari. Naravno, sva mudrost je u tome da stvari koje radite, bez obzira kako su glupe, uvijek mozete zamaskirati otkrivanjem neprijatelja. To uvijek funkcionise, a ujedno je i zadovoljavajuce, jer dobijete mogucnost da nekoga javno tracate, a da vas u tome svi podrzaju.

Biti premijer u zemlji tranzicije znaci da cete prije ili kasnije zavrsiti karijeru sa pozamasnim iznosom na svojim bankovnim racunima, vozati se u skupim kolima i naravno tracati sve svoje protivnike unaokolo sve dok isti cak i prstom upere u vaseg najnovijeg AUDI-a.

Bosna je zemlja koja je bogata za cak tri ovakva premijera, i kao takva je vjerovatno jedna od rijetkih sretnih zemalja u svijetu. Naravno sada ce svi misliti da “Kako neko moze biti sretan, dokle god je na celu bilo kojeg dijela drzave totalni kreten i uz to mahalas i lopov?”, ali postoji tu i druga strana. Ko se buni protiv igara na srecu osim klera? Niko. Svi vole loto i bingo jer im daje nadu da ce jednog dana nesto dobiti sto ce ih barem privremeno izvuci iz kaljuge u kojoj zive. E sad ako nemate nista protiv tih igara zasto bi imali protiv premijera? Oni su samo igraci koji su citav zivot igrali tu igru na srecu i na kraju dobili prvu nagradu. Vec sljedece sezone tu nagradu moze i neko drugi da dobije, ali trenutni pobjednik mora da je iskoristi sto je moguce vise, jer kakva je poenta pobijediti na lotu, a onda svu nagradu vratiti nazad lutriji jer nije u skladu sa nekim takozvanim moralnim normama. Niko nikada nije vidio da je pobijednik lutrije vratio svoju nagradu. Mozda neki pojedinac, ali bilo je moralnih glupana i u svijetu politike, prema tome to je pravilo sa izuzecima koji ga potvrdjuju.

Za obicnog covjeka kao sto je nas Junak, ta strana nije bila poznata, ali ni na kraj pameti kada je jedno zimsko jutro primio oveci racun za telefon,koji je pracen jos vecim racunom za struju, a koje je sveukupno nadvisio racun za grijanje. Racun za vodu je dosao nesto ranije , valjda kako bi ga pripremili na sokove koji su trebali slijediti sa ostalim racunima.

Dok je stajao u redu u oronuloj zgradi elektroprivrede, da bi provjerio da li je cetverocifrena brojka u stvari stamparska greska, zabavljao se gledajuci povorku od pet veseljaka koji su bulaznili nesto o trazenju groba nekog lika iz istorije u turistickom birou medju ponudama za odmor u Dubrovniku. Razmisljao je sta moze da kupi za novac koji je naveden kao ocita greska na racunima.

U to mastanje je naravno usao citav dijapazon alkoholnih pica, pa cak i lakih droga; posjeta Alenki kako bi izmedju ostalog i vidio da li joj je vracen ukrajinski pasos, ponovno alkohol, a onda kupovina novog lanca za biciklo kako ne bi morao vise ici pjeske na fakultet po zimi.

Prenulo ga je kada je zacuo “Sljedeci!” sa saltera, ali to jos uvijek nije bio on. Nakon nekih dvadesetak „sljedecih“, konacno se i on mogao odazvati na to ime.

“Kako vam mogu pomoci?” – upitao je slubenik.

“Dobar dan, ja mislim da sam greskom dobio ovaj racun…” – otpoce junak.

“Daj da vidim.” – nastavi sluzbenik.

Nakon par minuta sutnje i citanja, sluzbenik konacno progovori:

“I meni se cini da je greska, ali najbolje bi bilo da ti to platis, a onda da napises zalbu, pa ako je uvaze onda dobijes te pare nazad...“

„A ako je ne uvaze?“

„A onda nista, neces dobiti pare nazad.“

„A da li ima neko kome se mogu obratiti malo prije vec sto izvalim ovu cifru?“ – naravno pitanje alkoholiziranja je isuvise bitno da bi se odustalo radi bezveznog komada papira kao sto je ovaj racun.

„Pa mozes, ali otprilike to ce potrajati, a oni ce ti odgovarati nesto kao „Ne znam ja ima ovaj iznad mene“ tako da ces na kraju doci do kraja.“ – odgovori sluzbenik

„A di je kraj?“ – uporan je bio Junak

„Pa zna se, u premijera“

Naravno, cjeli sistem je nasem Junaku zvuco super, izuzev sitnice u kojoj je on treba da da novac koji nije ni u snu vidio, te je odlucio da uradi nesto demokratski i ispravno: Da posalje pismo direktno premijeru.

II

Prvo sto premijer uradi ujutro je da prelista svu postu koju je dobio od gradjana tog dana, naravno ako zivite u Republici Utopiji. U normalnoj i stvarnoj zemlji, prvo sto Premijer uradi jeste da provjeri da li je u zgradi prisutan kakav potencijalni izvor afere „Lewinski“. U iole normalnoj drzavi Premijer ujutro pregleda kolekciju satova, a u Bosni jutarnji obicaj se sastoji od kafe i tracanja:

„I ovo da ti kazem...“ – govorio je Premijer u slusalicu – „...kad je imao 7 godina taj ti je pogodio komsiju kamenom u glavu jer mu ovaj nije dao da krade njegove sljive! A napisi i to da je krao sljive u komsije.“

Ocito je druga strana telefonske linije upijala sve informacije pazljivo.

„Kad zavrsis clanak o tom izdajniku posalji mi jednu kopiju pa da pregledam.“ – zakljuci Premijer.

Sebe je vidio kao velikog covjeka i lidera. Pragmaticnog i nekoga koga narod slusa kada prica. Stoga je kao narodni covjek bio spreman i da slusa narod. Cinjenica da to radi ispunjavala ga je zadovoljstvom, i toplinom. Narocito kada dodje veca gomila pisama. Tada bi se toplina iz kamina instaliranog u uglu sobe sirila poput poplave, ali pozitivne i ugodne.

Jedna od koverti mu uhvati paznju. Nekako je bila drugacija od ostalih i imala je obiljezja elektroprivrede.

„Ovo mora da je nesto vazno vezano za privatizaciju...“ – pomisli on i poce polako da otvara uceci u sebi molitvu za koju mu je svestenik rekao da ce mu uvijek donjeti vise novca. Naravno cinjenica da nijedna sveta knjiga ne poznaju takvu molitvu nije ga puno zabrinjavala.

Medjutim, ispostavilo da da nije bila ni od pomoci. Koverta je sadrzavala pismo jednog od gradjana, a samim tim to je napravilo Premijera vrlo bjesnim. Osjetio se prevarenim i ranjivim. Ni sadrzaj pisma nije puno pomagao njegovim osjecajima:

„Postovani Premijeru,

Odmah na pocetku da ti kazem da sam glasao za tebe i onda kad niko nije, i da sam u tebe vjerovao isto onda kad su svi mislili da si idiot i seljacina. Provodim dva sata dnevno pisuci po forumima i psujuci i vrijedjajuci one druge i govoreci im kako smo mi civilizovani i kako ja imam iPhone, racunare, najnovije televizore, one peci sto se same ciste, one ves masine sto se reklamiraju na TV, i to imamo svi mi. Jednom rijecju da zivimo u buducnosti i deset godina ispred njih. A kako su oni necivilizovani i nepismeni kreteni koji zive pod terorom svoje vjere i pojedinaca i kako je njihova vjera bezveze jer vjeruju u nesto sto je totalna glupost. Ovim vidis da pored toga sto sam student, ujedno sam i patriota i volim svoj narod.

Kako vec znas, studentski zivot je tezak, a narocito ako primis ovaj racun koji ti saljem uz ovo pismo.“

Premijer okrenu drugu stranu pogledavsi kopiju racuna, a onda nastavi da cita.

„Mislim da je u pitanju neka greska jer ja bas i ne mogu toliko struje da potrosim kao recimo „Aluminij“Mostar,, jer kada sam obisao citav komsiluk vidio sam da je njihov racun u svih zajedno jednak mom racunu sto je nemoguce jer su njihove kuce puno vece vec moja soba, a samim tim je i logicno da trose vise struje.

E sad se sigurno pitas: „A koji meni klinac sve ovo pises?““

Premijera prodjose zmarci, jer je nekada davno citao u nekom listu da Amerikanci eksperimentisu sa telepatijom u spijunske svrhe.

„E pa sad cu ti reci.

Meni je ovaj sluzbenik ovdje objasnio da ako se budem zalio to bi moglo potrajati, i rekao mi da to ide hijerarhijski sve dok na kraju ne dodje do tebe.“

Premijer malo zastade i pogleda rijec „hijerarhijski“. Nekako je zvucala pismeno u njegovoj glavi. Brzo je zapisa u rokovnik ispred sebe i odluci da je upotrijebi prvom prilikom.

„Da bih preskocio svu tu papirologiju ja sam brzinski poplasio jednu kovertu od sluzbenika, kad mu je ispao pecat na pod, i odlucio da ti ovo napisem sto prije da ne bi gubili ni vrijeme, a i da ne bi bespotrebno sjekli sume, kao što j eto radio onaj tamo kad je bio Premijer. Jeste li znali da čovjek ima 3 pilane? Kao sto vidis ja sam i ekoloski odgojen.

Sluzbenik mi je rekao da se ovo mora platiti, a onda zaliti kako bi mi se novac vratio. Sad posto sam ja slabije imovinskog stanja, a ti si malo boljeg, a ujedno si i moj premijer, ima li kakve sanse da ti meni ovo platis, a kad ja dobijem tu zalbu da ti onda vratim pare nazad. Ti si njima sef i ako oni ne rijese ovu tuzbu u moju korist onda tebi opet moraju vratiti pare jer nece smjeti zadrzati ih kod sebe. Kao sto vidis plan je savrsen, a i ja i ti u ovoj opciji dobijamo.

Srdacni pozdravi!“

Premijer se malo zagledao u pismo.Onda pogleda kroz prozor.

„Mora biti neka kvaka... Uvijek ima kvaka... Bolje da se ja konsultujem vezano za ovo.“ – pomisli i pozva svog savjetnika.

Svemir je pun likova kao sto je Savjetnik. Oni se obicno i nalaze u ulozi savjetnika vodja, a karakterise ih neizmjerno lukavstvo i sadizam. Cak i ako ste vodja copora dzinovskih krvolocnih ameba iz pecina koje se nalaze na dnu metanskih okeana i koji cekate naivnu ljudsku ekspediciju da se pojavi kako bi konacno mogle izaci vase tendencije na vidjelo, budite ubijedjeni da ce vas savjetnik, svojim idejama nadvisiti vas. Jedini razlog sto on nije vodja je zato sto je on lukaviji od samog vodje i vrlo dobro zna sta se sa vodjama desava na kraju. Iza vodje se nalazi barem tuce onih koji sebe vide na njegovom mjestu i samo je pitanje afere kada ce ga zauzeti. Mjesto vodje nije radno mjesto na kojem mozete bezbrizno docekati penziju/mirovinu. S druge strane, ako si dobar savjetnik, broj mandata ti je neogranicen jer svi zele da imaju krvolocnog manijaka sa proracunatoscu racunara uz sebe.

„Izvolite Premijeru.“ – rece savjetnik.

„De mi reci sta mislis o ovome.“ – rece Premijer pruzajuci pismo savjetniku.

Savjetnik je pazljivo iscitao pismo, a onda kada je zavrsio, podigao je pogled sa njega prema Premijeru. Prije vec sto je bilo sta zaustio Premijer ga preduhitri:

„Ocito provokacija! Jel de? Hocemo mu odmah policiju poslati? Ili da mu posaljemo nekog drugog?“ – upita Premijer namigujuci savjetniku.

„Mislim da nije potrebno za sada. Ako mi dopustite, a da vas ne opterecavamo ovim sitnicama, ja bih da odgovorim na ovo pismo.“ – rece savjetnik rijecima koje bi se mogle mazati po krisci hljeba ako je imate.

„Super! Odlicno! Haj ti odgovori, ti to znas bolje.“ – ushitreno je odgovrio Premijer, osjecajuci olaksanje.

Savjetnik se udaljio iz kancelarije, a Premijer se okrenuo prema prozoru gledajuci pahuljice kako lagano propadaju napolju. Uvijek ga je ispunjavalo zadovoljstvo i toplina kada bi obavio neki posao.

„A kada smo vec kod topline...“ – pomisli i okrenu se prema gomili pisama gradjana.




III

Nas Junak je pokusavao da pronadje nacina kako da svijecu upotrijebi i za grijanje i sa osvijetljenje. Sebi je obecao, da ako uspije u tome, obavezno ce patentirati pronalazak, zaraditi puno para i pravac Alenka. Ako ne bude deportirana do tada. Taman kada mu se po glavi pocela vrzmati ideja o deportacijama i izseljenju u neku zemlju u kojoj bi se takav izum uvazio kao genijalan, tu ideju mu prekide kucanje na vrata.

Bio je to postar koji je nosio ono sto je Junak zeljno iscekivao: odgovor od premijera.

Nestrpljivo otvarajuci, ma sta otvarajuci deruci kovertu Junak poce da cita pismo:

„Postovani,

U velikoj mjeri vam zahvaljujem na podrsci meni, mojoj stranci, mojim idejama, kao i nasem narodu. Takodje vam zahvaljujem na borbi za nas narod po, sada najvaznijem frontu: Internetu.

Vase je pismo izazvalo veliku pozornost cjelog kabineta Vlade, koje sam ja Premijer. Citav tim strucnjaka je istrazivao pozadinu i sadrzaj pisma ne bi li nekako uspjeli da dodjemo do rjesenja vaseg problema.

Sa zadovoljstvom vam sada saopstavam da smo pronasli rjesenje koje je ne samo genijalno vec i vrlo jednostavno.

Naime pazljivim citanjem vaseg pisma ustanovili smo da posjedujute ogromnu kolicinu elektronskih uredjaja za koje smo sigurni da su i uzrocnik ovako velike potrosnje energije. Bilo bi vrlo vazno da se ubuduce punjenje i primjena ovih uredjaja dovede na razumnu mjeru i uskladi vasim mogucnostima, a ne zeljama i potrebama. Takodje vam savjetujemo manje izlaganje elektronskim zracenjima ovih uredjaja, te da imate u vidu i stednju energije kao globalnog faktora u borbi protiv klimatskih promjena sto ce pomociokruzenju i ekologiji.

Sto se tice izmirenja privremenog kreditiranja radi izmirenja ovog racuna preporucujemo da se obratite jednoj od banaka cime ce te ispuniti i patriotsku duznost da uzimanjem kredita i njihovim vracanjem po vec odredjenim kamatama, potpomazete nasu privredu i nas narod na putu za bolje sutra. Kreditiranje s nase strane bi bio potpuno nepatriotski cin koji moze da dovede u pitanje opstojnost i prezivljavanje naseg naroda u ovim teskim trenucima.

U slucaju da niste kreditno validni, ili nemate ziranta onda vam preporucujem da prodate jedan od elektronskih uredjaja kao sto je recimo iPhone, cime cete prakticno jednim udarcem ubiti sve i jednu muhu vec nabrojanu u prvom dijelu pisma: smanjenje potrosnje energije, rjeseno pitanje kredita, smanjenje zagadjenja, i sprjecavanje bilo kakve pro-zapadne ili pro-istocne propagande da dopre do vas.

Postupajuci po navedenim uputama ne mozete pogrijesiti. Ako su vam neophodne detaljnije instrukcije, molim vas pisite nam opet i mi cemo poslati grupu strucnjaka koji ce vam natenane objasniti i na vama prakticno primjeniti rijesenja ovog problema, kako bi uvidjeli koliko ste i gdje pogrijesili pri pisanju ovog pisma.

S postovanjem i srdacni pozdravi,

Premijer.“

Junak je dugo gledao i analizirao sadrzaj pisma. Kada se umorio digao je pogled na stol gdje ga je cekala gomila slicnih pisama ali ovaj put iz vodoprivrede, telekoma i ostalih kompanija. Poslje toga se okrenu prema ormaru. Pogled mu zastade na ladici u kojoj je drzao pasos.

„Ako oni nece da priznaju moj izum, kad ga pronadjem jednog dana, ima ko hoce...“ – rece Junak, ustade i krenu prema ormaru.

Epilog

Bosna u stvari jeste raj na zemlji. Malo ofucan, korumpiran, podjeljen i zaostao, ali sigurno raj na zemlji. Ajde, budite pošteni pa recite u kojoj još državi možete dobiti „koke“ za dvije jabuke? U kojoj još državi je poskok domaća životinja? U kojoj još državi Stručnjaci se ne obrazuju na fakultetima. U stvari obrazuju se, ali svoju stručnost iz neke oblasti nikada ne steknu u oblasti za koju su se školovali. Tako je recimo moguće da diplomirani mašinski inženjer bude spiritualista i izumitlej vremenske mašine istovremeno, a da arheolog bude recimo građevinski inženjer. Moguće je da se medicinom bave ljdui bez završene barem osnovne škole. Jedini uvjet je da poznaju koje mirisno bilje lijeći koju bolest, da gledaju u escajg i proriču sudbinu. Moguće je da se „putopisci“ bave veterinom i urinalnim problemima životinja, d apredsjedaju fondacijama i istovremeno prave ko-mi-sihr-poturi kvizove i prodaju med. Moguće je da se doktoranti ne mogu sjetiti imena mentora. Jednom riječju u Bosni je sve moguće. Ne vjerujete. Dođite u Bosnu i uvjerite se na svoje oko.

R @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Brojac prebrojac
Upišite tekst...
Statcount
Sat
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Kontakt e-mail
  • Moj e-mail: resistancev@yahoo.co.uk
    Sve informacije prijedloge i sugestije saljite na e-mail
Odbrojavanje do zrake iz Svemira
Brojač posjeta
501312
Index.hr
Nema zapisa.