Ko udari na nas iz mesta je najebo
R
Licenca
Ovaj blog je zaštićen: .Creative Commons License
Blog priča by R is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
Blog
subota, ožujak 1, 2008
Prolog



Nekad su nas u školama učili da je religija opijum za narod. To nije istina. Prava istina je da je narod opijum za religiju. Tačnije za njen izvršni dio. Kada sveštenik (bilo koje religije) dogura do vrha hijerarhije, onda, osim toga što skakuće po prstima nižerangiranih sveštenika koji jedva čekaju da zauzmu njegovo mjesto, pokušava od svoje pastve napraviti masu „pravovjernih". Istina, ne moraju svi vjerovati u iste principe kao i sveštenik, bitno je da svi vjeruju u ono što sveštenik priča. Zato sveštenici vrlo često uvježbavaju svoju pastvu da horski ponavlja riječi „dobrota", „kazna", „bijes", „oprost", i sl. Da im slučajno ne bi na um pale nekakve griješne nedajbože misli. Ako pastva nije dovoljno pokorna, sveštenici vrlo lako dovedu istu u stanje pokornosti, bilo da se radi o žrtvovanjima nevjernika na megalomanski izgrađenim hramovima, jer što je veći hram potrebno je više krvi da se osvešti, bilo da se radi o beskonačnim propovjedima, na koje se uopće ne možete koncentrisati jer je napolju lijep dan i upravo na tv-u počinje prijenos derbi tekme koju ste mjesecima čekali. Rezultat propovjedi je u svakom sljučaju isti. Pastva će pokorno slušati sveštenike. Gotovo uvijek...



I



Opšte je poznata činjenica da u čitavom svemiru, biti obrazovni radnik, postaje sve teže sa svakom nadolazećom generacijom. Osnovni krivac za ovo je upravo evolucija svake rase u svemiru, gdje mlade generacije evoluiraju i prilagođavaju se novim uslovima brže nego prethodne. Ovo naravno najviše pogađa upravo prosvjetne radnike jer oni su na direktnom udaru evolucije kao osobe koje prve prepoznaju njeno razorno djelovanje na edukatorov nervni sistem. S druge strane, određeni krugovi se pokušavaju zaštititi negiranjem iste evolucije, kao logički odbranbeni mehanizam sa osnovnom premisom „Ako ne postoji, ergo, ne može nam ništa...".

Ovo ne može spriječiti mlađe naraštaje da dobijaju dodatne poene iz pronicljivosti ili patenata iz oblasti delikvencije, ali može itekako da očuva nervni sistem predavača barem jedno određeno vrijeme, jer iako si prosvjetni radnik, neznanje može da bude itekako tvoj saveznik u borbi za tvoje mentalno zdravlje.



II



Sve ove činjenice bi dobro došle prosvjetnom radniku i ujedno svešteniku kada se spremao za prvo predavanje u jednom od vrtića. Dobro bi mu došao i +1 poen iz pronicljivosti, koji, na njegovu žalost je upravo dodjeljen sljedećoj evolucijskoj generaciji koja je otpočela sa rađanjem svega 4 dana poslje njegovog rođenja.

Kada su ga obavijestili da će držati predavanja u obdaništu, većina njegovih kolega mu se smijala, ali on je ipak znao da je tu puno sigurnije i već u osnovnim i srednjim školama, što govori da je ipak imao intuiciju i instinkt za preživljavanje, koju su njegove starije kolege takođe evolucijski preskočile za par dana.

Vaspitačica mu je pokazala prostoriju u kojoj se nalazila prva grupa mozgića spremnih da upiju znanje o religiji i Bogu, i uz psihotičan smijeh (koji je malo i uznemirio sveštenika) mu je rekla:

„Oni su pravi mali anđeli!", a onda neprirodno brzo nestala iza prvih vrata.

Pravi alarmi u glavi sveštenika su počeli odzvanjati kada je ušao u učionicu i preletio pogledom preko diječijih lica. Nešto mu je najavljivalo opasnost ali on nikako nije uspio da upre prstom šta je u pitanju. Da je znao šta ga čeka i da je prihvatao postojanje evolucije vjerovatno bi prokleo uspaljenost svog oca i njegovu nesposobnost da se uzdrži par dana, do onda kada su se dijelili poeni iz pronicljivosti.

Poslje propisnog vjerskog pozdrava sveštenik otpoče sa već dobro uviježbanim govorom:

„Bog je stvoritelj svega..." – reče i zastade jer ga je prekinula dignuta ruka djevojčice iz pozadine. Sada je svešteniku bilo jasno šta je zahtijevalo njegovu pažnju onog trenutka kada je ušao u prostoriju.

Naime ispred djevojčice se nalazila poveća gomila knjiga, među kojima je bila i Sveta knjiga. Iz svih njih su na sve strane štrčali Post-it raznih boja sa upisanim riječima. Tu je bila i pozamašna količina novinskih isječaka. Svešteniku su kroz glavu proletila dva pitanja koja su udarila u suprotnu stranu lubanje i izazvala trenutnu migrenu:

„Kako je uspijela sve donjeti sa sobom?" – jer je gomila bila vidno veća od djevojčice, i „Kako je znala to sve pročitati?".

Svako malo evolucija se poigra sa svakom rasom. Nekada pozitivno, zašto je dokaz recimo Tesla, a vrlo često i negativno što možemo vidjeti na primjeru političara i novinara iz perioda 1990-2012 na prostorima južno od Triglava. Iz toga se i vidi da igra može da se desi bilo kada i bilo gdje. A što je najbitnije na dva, geografski, ista mjesta.

Sveštenik nije uspio zaustiti ni „Reci.." kada je djevojčica krenula:

„Pvema ovome sto sam pvrocitala u Svetoj knjisi, kaze se da je Bog svepvisutan. Da li je to tacno?" – reče djevočica tepajući na svakom suglasniku na kojem je mogla to učiniti. Na trenutak sveštenik dobi viziju kraljevske kobre sa svezanom crvenom mašnicom i ružičastom crvenom kapicom na kojoj su prikazane ovčice kako se igraju. Brzo otrese glavom i ponovo se fokusira na djevojčicu.

„Jeste Bog je svepvisutan, što je..." – otpoče ponovo.

„A ovdje isto pise da je i samilostan..."

„Jeste Bog je i samilostan što nam je dokazano u..." – pokuša sveđtenik brzo da ispali kako bi pretekao ovaj put novo pitanje i ušao što prije u sigurne vode svog uviježbanog govora.

„Ovdje sam iskvuzila iz novina koje moj tata kupuje na kiosku. Tu kaze da je bio ovaj veeliikiiii tavas koji je poklopio tamo neku zemlju koja se zove..." – djevojčici pogled pade na isječak iz novina, ali se svešteniku učini kao da ga je u trenutku pogledala ispod obrva ispitivačkim pogledom, kao da bi vidjela da li se na njenu slatkoću i naivnost upecao.

„...Indizija!" – viknu slavodobitno, „E mene intevesuje da li je Bog bio tamo, i ako je samilostan?"

Naravno postoje stvari koje vas u svakoj struci i u svakoj školi prvo uče. Recimo u medicini prvo naučite kako možete ubiti čovjeka, u školi obaviještajaca isto samo sa palcem, u tehničkoj školi da nikada ne popravljate on što radi. Slično tome, u svim vjerskim i religijskim školama univerzuma vas uče da ako vam neko postavlja neugodna pitanja ili vam protivriječi, prvo što uradite jeste da ga optužite da je nevjernik.

„A ti ne vjeruješ u Boga?!" – podsmiješljivo upita sveštenik, ali čim je vidio kako se djevojčicine usne razvlače u širok osmijeh shvati da je i ona čitala iz istog priručnika.

„Da li vjerovanje u Boga podrazumijeva i vjerovanje vama, ili ja mogu da vjerujem u Boga a da vama ne vjerujem, ili da ne vjerujem u Vas?"

Taman kada je otvorio usta sa druge strane jedan malac u šarenom džemperu je podizao svoju slobodnu ruku. Neslobodna je bila zauzeta uzvišenim istraživanjem nosne šupljine.

Sveštenik pokuša da skrene pogled kroz prozor. Ugledao je gomilu likova od kojih je jedan nosio jako ružan kožni šešir na glavi, a i džemper mu je bio utrpan u pantalone, kako prekopavaju pijesak u dječijem igralištu. Nije uspio razabrati o čemu su pričali. Uspio je razumjeti samo riječi ban, kostur...

No malac je bio uporan:

„Mene investuje kako to da je sef u vas voza se u mevcedesu, a moj tata ima golfa? Moj tata kaze da je to jer sef vjejuje u Boga vise od njega. Pa me investuje i kolko se mora vjejovat da se voza mevcedes?"

Sa treće strane se podizala jos jedna ruka. Instinktivno se sveštenik okrenu prema njoj, što je podizač protumačio kao dozvolu da postavi pitanje.

„Ja sam čitao da djeci u predškolskom uzrastu..." – na što ga na momenat prekide siktaj djevojčice sa puno knjiga. Odma nastavi nešto ispravljen:

„...ovaj, peskolskom ovdanistu ne tvebaju uciti vjeru... vjevu... i da to pise i u knjigama sto mama cita o vjevi." – nakon čega se okrenu upitno gledajući djevojčicu, koja je naoko neprimjetno klimala glavom u znak odobravanja.

Iako mu je nedostajalo pronicljivosti, sveštenik je ipak bio dovoljno pametan da zaključi odakle koji vjetar puše prvenstveno jer je jedino djevojčica pred sobom imala gomilu dokumentata, dok druga dva inkvizitora su bili manje pripremljeni za čas. Naravno tu mu je pomogla i očita nepripremljenost u signalizaciji zavjerenika.

Ignorišući još tri podignute ruke sveštenik je odlučio posegnuti prema drastičnim mjerama. Zmija se ubija udarcem u glavu, i to je odlučio i primjeniti:

„Ti!" – uzviknu sveštenik pokazujući na djevojčicu - „ Napolje! I tvojim roditeljima ću reći kako si neodgojena i neotesana i da te ne puštaju iz kuće dok te ne odgoje propisno!"



III



Nasmijao se sam sebi, i čestitao na pobjedi vidjevši lice djevojčice kako ubrzano i uvježbano pakuje svoje stvari, sva zajapurena od bjesa. Malo mu je bilo sumnjivo jer nije komentarisala njegovu odluku, ali pobjeda je pobjeda i ne treba joj gledati u zube.

Djevojčica je već jurila prema vratima, a sveštenik ju je pratio pogledom, kako bi se valjda osigurao da će stvarno i izaći. Kada je zastala malo na njima, sveštenik je pomislio da će doživjeti infarkt. Djevojčica se lagano okrenu sa đavolskim osmjehom od kojeg sveštenika prođe jeza.

„Samo da znate, svakom od mojih drugova sam dala po krofnu prije već što smo došli jutros i pripremila im pitanja i rekla da će dobiti još poslje ako ih postave" – reče djevojčica i izađe iz prostorije.

Sveštenik je dugo gledao u vrata. Što zbog šoka što zbog straha od onoga što će vidjeti kada vrati pogled na ostatak djece. Kada je jednom to i uradio dočekala ga je prava šuma podignutih ruku. Nije mu preostalo ništa drugo nego da pokuša da se konačno i prvi put u životu prema ostalim ljudima ponaša kao da su ljudska bića kao i on:

„U redu, šta bi volili da vam čiko kupi od slatkiša da zaboravite na sva pitanja koja vam je ona dala?"



Epilog



Kada je izlazio iz učionice vidno lakši za određenu sumu novca, sveštenik je u holu sreo kolegu iz konkurentske firme. Naravno kao po običaju prvo je u sebi zaželio da gori u paklu milion godina i on i njegova nevjernička bratija, a onda se sa osmijehom rukovao s njim i sebi stavio mentalnu porukicu da opere ruke u prvom toaletu.

Kolega ga je upitao:

„Kako je prošlo vršnjak?"

„Ma pravi mali anđeli!" – odgovori sveštenik sa psihotičnim osmjehom.
R @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Brojac prebrojac
Upišite tekst...
Statcount
Sat
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Kontakt e-mail
  • Moj e-mail: resistancev@yahoo.co.uk
    Sve informacije prijedloge i sugestije saljite na e-mail
Odbrojavanje do zrake iz Svemira
Brojač posjeta
501312
Index.hr
Nema zapisa.