Ko udari na nas iz mesta je najebo
R
Licenca
Ovaj blog je zaštićen: .Creative Commons License
Blog priča by R is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
Blog
srijeda, studeni 17, 2010
Dugo me nije bilo... Piramidioti, bog kojih je blog i ppokrenut su  u proteklih par godina uradili da upropaste "najveci projekt" da im je bilo suvišno pomagati u nakani. Ukratko, ni navjeci entuzijasti više ne vjeruju Osmanagiću niti u obećani preporod. "Hiljade turista" koje po Osmanagićevim tvrdnjama i dalje dolaze u Visoko nisu donijele ništa dobro (doduzše ni loše). OSmanagić je iz projekta istjerao na naj gori mogući način sve one koji nisu našli piramide, ali su našli tragove srednjovjekovne kulture, koja se očito ne sviđa Osmanagiću. Kako stvari stoje, sa britanskim arheologom Andrew Lawlerom je haman završio i na sudu. Ništa bolje nije prošao ni bivši , nedavni "glavni arheolog fondacije" Hološ, kojeg je Osmanagić, pgoditešta, otjerao sa projekta, ka i sve ostale stručnjake i "struĆnjake". Doduše, Osmanagić je organizovao radnu akciju "MRAV" (znam, znam, urnebesno, al šta da se radi) , gdje je rijeka mladh nadobudnih omladinaca i omladinki pohrlila na druženje, da bi doživjela, pa blago rečeno uznemiravanje od strane "starih" članova komande MRAV-a. No, Osmanagiću je u privatnu posjetu došao  marokanski "isjeljitelj" Mekki Torabi, za kojeg Osmanagić piše:"Svojevremeno je protiv njega ustao medicinski establišment Maroka, ali je sam kralj Maroka Torabija uzeo u svoju zaštitu."
Interesantno je kako sve što ima veze sa Osmanagićevim istraživanjima je nekako na rubu nauke, razuma, zakona, i onda neki vladar šarlatana mora uzeti u zaštitu, jer nauka se obavezno okrene protiv šarlatana. U svakoj normalnoj državi Osmanagić bi odgovarao za ugrožavanje vrijednih spomenika historije, kulture, za nezakonit rad kojekakvih bjelosvjetskih "stručnjaka", za verbalne napade na neistomišljenike, angažovanje radnika u suprotnosti u Zakonu o radu... U svakoj normalnoj zemlji Meki Torabi bi bio uhapšen zbog šarlatanstva i obmane jadnih, blesnih, siromašnih... Ali Bosna nije normalna zemlja. U Bosni je sasvim normalno da premijer Federacije ode u posjetu jednom ublehašu i da mu podršku , a ne posjeti recimo Zemaljski muzej i barem obeća pomoć u rješenju egzistencijalnih pitanja. U Bosni i _Hercegovini je moguće da premijer Federacije u posjetu primi šarlatana Meki Torabija, dodjeli mu zahvalnicu jer je, pazite sad, "vratio osmjehe na lica građana", dok porodilište "Zehra Muidović“ na Jezeru još nije otvoreno, a mali Bosanci i Hercegovci se rađaju u neuslovnim prostorijama bolnice Koševo, rizikujući da prve dane svog života fasuju neku zarazu. Zar moderno poroilšte ne bi vratilo osmjehe na lice naših građana? Samo u ovoj državi isti doktori, uposlenici Kliničkog centra protestvuju protiv poteza Premijera Mujezinovića i organizuju posjete OSmanagiću. I umjesto da rad jednom šarlatanu bude zabranjen, a taj isti šarlatan pritvoren, Premijer federacije mu uručuje zahvalnicu. Premijer PEderacije je zahvalnicom uručio poziv svim bjelosvjetskim hoštaplerima i prevarantima da nahrle u našu zemlju i da "besplatno" liječe, ustanove dijagnoze" i "vrate osmjeh na lica građana". Jer sukoro bi se mogao pojaviti neki vudu vrač sa Haitija, koji je bježeći od kolere svratio u Sarajevo da podjeli blagodat svog dara i virus sa jadnim građanima.
BIlo kako bilo, Meki Torabi je skupa sa svojim ninja kornjača pomagačima sa 5 planeta, prevodiocem i managerom, svratio do Semira Osmanagića, verifikovao piramdie i produžio boravak do daljnjeg. Interesantno je kako su "istraživaĆi" na najvećem geoarheološkom projektu opisali tu posjetu i "moći iscjelitelja":"Energija koju emitira dokazano mijenja sastav vode onog trenutka kada je Torabi dohvati ili blagoslovi."
Obratite pažnju na riječ "dokazano". Ko je kako i kada dokazao ovu glupu tvrdnju? Ova glupost je dokazana, kao što je dokazano postojanje visočkih piramida.

Cirkus oko piramida, dovođenje isjeljitelja, nakaradna reforma školstva, vode ovu državu u mračni srednji vijek. Ko će igdje u svijetu priznati diplomu univerziteta koji je dozvolio OSmanagiću da doktorira na temu historije iščezle civilizacije Maja, a da u širem okruženju nema niti jedan jedini stručnjak za pomenutu civilizaciju? (samo usporedbe radi, Osmanagićev cirkus sa doktoratom na pomenutu temu je ekvivalent, recimo slijedećoj situaciji: Da nuklearni fizičar brani tezu "Uticaj Shakespeara na svjetsku književnost" pred komisijom u kojoj se nalaze jedan bravar, automehaničar i frizer.)

Dragi moji sugrađani, dok god je ovakvih šarlatana i vlasti koja im odaje priznanja đabe ukidanje viza za EU. PRikladnije bi bilo da pristupimo zajednici afričkih država.

R @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 10, 2009
Sjednica UO Fondacije Bosanska dolina neviđenih čudesa, se ovaj put održavala u Velikom parku u Sarajevu, malom gradiću 30-ak km južno od Visokog, najpoznatije arheološke lokacije u ovom dijelu univerzuma. Na dnevnom redu imali su samo jednu temu:“ Sukob pripadnika dvije ORA DRB na Piramidi ljubavi i odnos koji je nastupio nakon toga. Uvodnu riječ je imao Osnivač.
„Drugarice, drugovi, Gospodine Tata Profesore, Sabina, dragi Predsjedniče UO Hamo Hercegoviću i svi prisutni, želio bi u ovom teškom trenutku...“, započeo je Osnivač, istraživač, doktor i Akademik nevidljive akademije svoje izlaganje.
„Stani malo. Što sastanak UO održavamo u Velikom parku? I kakva je ovo zakuska: smoki i grisini?“, dreknu Hamo Hercegović, pisac, putopisac, vlasnik patenta Havicena 99, i još mnogo čega, sa trenutnom funkcijom Predsjednika UO AP BDNČ.
„Zato što je Mali park premal da primi sve zainteresovane koji su došli da daju podršku ovom projektu. A, smoki je tu jer kesica na rasprodaji košta 0,19KM, a grisini 0,20KM, Sabina kad smo već kod toga, isplati Haretu 5,90KM koje je potrošio na ovo, al nek ti obavezno priloži račun, da možemo u Opštini pravdat onu donaciju“, odgovori Osnivač.
„Ma kakvi zainteresovani, bog te ne ubio, ovo su prolaznici koji misle da smo neki umjetnici koji na ovaj način zarađuju za život. Evo upravo mi je onaj dedo ubacio 30 feninga u šaku dok sam protestvovao...“, uzbuđeno će Hamo.
„Odlično!“, prekide njeov prosvjed Osnivač,“ Odmah ih ubaci u kutiju za donacije. Hare prinesi tu kutiju!“
„Nema, ukralo je još dok su Gogi i Senči bili zaduženi da je pokupe sa Mjeseca i prenesu na Sunce. A znalo je onda past i do 20KM dnevno“, sjetno objasni Hare, najjača karika, dvojezični prezentator, vodič, kopač nosa, i čovjek koji smije voziti bez kočnica.
„KAKO UKRALI!“, ponovo zapjeni Hamo,“Pa što me niko nije obavijestio. Svi ste vi kreteni. Do sad smo bili po eminentim hotelima, Velikim salama, Gala dvoranama, a sad smo u Velikom parku...“
„Ti se malo smirila da nebi dobila heart attack, pa mi morala kontaktirati „nine one one“. Evo ti uzela malo ovaj med „Havicena ninety-nine“, pokuša da smiri situaciju jedna djevojka koja je kontaktirala LAPD.
„GOGI???, pa zar taj parazit još uvjek radi za nas? Šta mu sad treba? Fasadu je napravio sa naše grbače, sad mu garant trebaju plafonjere. Odmah ga otpustite, a ako se bude bunio recite mu da i on i Vajta kontaktiraju mene“, strogo naredi Osnivač.
„Il' im bre lepo recite da mogu da nam se napuše kuvca“, reče Komandir ORA DBR „Dr.Dragan Dabić“, na čijem je licu preovladavala modrica veličine omanje dinje.

„Dobro, dobro, nismo se ovdje okupili da pravimo cirkus, nego da javno i otvoreno i nadasve transparentno progovorimo o tome koji su misaoni foroni doveli do one, malo je reći nezgodne situacije na Piramidi ljubavi“, pokuša da raspravu zaključi Osnivačev otac, Dr. M.Obmanagić.

„Dakle, Ujče, Zoka, Višnja, a i ti Plećati , želim objašnjenje“, ponovno otpoče prvu i jedinu tačku dnevnog reda Osnivač.

Ono što je nakon toga uslijedilo bilo je..., pa u najmanju ruku interesantno sve većoj grupi zainteresovanih prolaznika. Svi prozvani su istovremeno pokušali  objasniti genezu i istoriju sukoba, koja je dovela do okršaja na Piramidi ljubavi, dok su u isto vrijeme članovi Fondacije optuživali jedan drugog za krađu, preljub, pronevjeru, radikalizam, laž, ucjenu, dok je Haris u pozadini držao mikrofon i čopao nos.

*****
Sutrodan su posjetioci oficijelne stranice Fondacije mogli pročitati izvještaj sa sjednice UO FBPDČ:

„ Na jučer održanoj sjednici U FBPDČ, održanoj u Velikom parku, najvećem parku u Sarajevu, osim članova UO Fondacije i zaposlenih u Fondaciji, okupila se i velika grupa znatiželjinka, koja je sa velikim zanimanjem praitla izlaganje Predsjedinka, Osnivača, G. Oca Osnivača, kao i komandire Omladinskih radnih dobrovoljačkih brigada iz svih krajeva svijeta, koji su u kratkim crtama objasnili svim pristnima nova dostignuća i nova otkrića na Piramidi ljubavi.“

***
R @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 8, 2009

     Svanulo je Pajino drugo radno jutro na radnoj akciji. Njegova porodica i on umorni od prethodnog dana već su uveliko prespavali  postrojavnje. Negdje oko 8:00 pred šator pod kojim je spavala porodica Pamuk parkirao se Jeep Cherokee Fondacije i iz vozila iskoči onaj smiješni istraživač sa šeširom na glavi. Iza Jeepa došao je autobus firme „Pevoz putnika“ iz Poskakuše Gornje. Iz krcatog autobusa na teren ispred šatora iskočio je nekakav čovjek, obučen u kratki šorc i košulju  sivomaslinaste boje. Oko vrata mu je bila crbena marama, a na glavi bijela kapa. Paja u mislima odluta u daleku prošlost. Jedino što je po Paji odudaralo od njegovih duhova prošlosti je znak na kapi. Nije to više bio crveni simbol ropstva, nego žuti trokutić napretka i znanja (kako mu je objašnjavao Zombi). Iza njega iz autobusa izađe 30-ak ljudi, koji su po Pajinom skromnom mišljenju skupa imali preko 12.500 godina. Oni su se predstavili kao Udruženje Umirovljenika Bjelovar i Nyugdíjasok egyesülete iz Székesfehérvára. Šeširđija i onaj sa bijelom kapisom izvršiše postrojavanje Prve Piramidiotske Udarene Brigade- PPUB  „Dr. Muris Obmanagić i Dr. Semir Lola Obmanagić“. Na jarbol pred šatorom podigoše zastavu sa koje se okupljenim brigadirima smješkao mrav sa šljemom na glavi. Iz Zvučnika je svirala neka pjesma za kju se kasniej ispostavilo da je himna ORA DRA MRAV. Brigadiri uglas zapjevaše:

 

 Piramida, piramida,

sva Visočica se budi,

sva Visočica se budi.


ORA Mrav, ORA Mrav

ode uz Sabinine piramide

ode uz Merimine piramide

 aaaaaaaa-aaaaaaaaaa

 Ej ORA MRAV, ORA MRAV

Piramide traži, piramide traži.

Dok Sabina sama

leži na plaži, leži na plaži

 Vrisnla, Vrisnula

Meri na blogre,

Meri na blogere

Kontaktira LAPD

I agenta Rusela.

 aaaaaaaa-aaaaaaaaaa

 Ej ORA MRAV, ORA MRAV

Piramide traži, piramide traži.

Dok Sabina sama

leži na plaži, leži na plaži

 Šeširđija nehajno obrisa izdajničku suzu radosnicu i okrenu se Paji. Naredi mu da se s kompletnom porodicom postroji sa ostalim pripadnicima PPUB. Nakon smotre PPUB Komandant ORA DRA MRAV, Eno Kakanjović se obratio brigadirima:

„Drage moje piramaidiotkinje i piramidioti, ZDRAVO!“

 „ZDRAVO!“ odjeknu dolinom neviđenih piramida.

 „Kao što vidite“, nastavi ponosno Eno,“ oni hoće k'o da nas zaustave. Oni hoće da se naš glas en čuje. Oni hoće da se naše porijeklo ne zna. Oni nama nedaju naše osnovno pravo! Pravo na kopanje, istinu i znanje“.

 Gromoglasan aplauz odjeknu dolinom. Paji u prvi momenat nije bilo jasno ko su „oni“, a kos mo „mi“.

 „Te naučne elite“, kao da čita Pajine misli, odgonetnuo je sve nedoumice Komandant Eno,“drže nas u mraku ne znanja, kako bi mogli filtrirati svoje podatke i kako bi mogli nametati svoje verzije istorije. Zbog tih naučnih elita, naš Zombi je jedva završio osnovnu školu i ost'o bi neobrazovani priučeni mesar, da se nisu pojaviili naši največi Sin i Otac Koji Ga Napravi.Ovako kada budemo pisali novu istoriju ispočetka, sve diplome će biti poništene, pa će i naš Zombi ponovo moći završiti osnovnu školu“.

 „Nećem u školu“, čulo s mumlanje iz pozadine.

 „Zbog tih kabinetskih foteljaša, naš Hare nije uspio završiti ekonomiju na redovnom fakultetu, pa se sad ganja na ovom vikend fakultetu negdje u okolici Mehurića. Zbog tih foteljaških profesora i kabinetlija, ja sam mor'o napustit  studij veterine i zaposlit se u kožari. E nećemo tako! Od danas se piše nova istorija. Istorija u kojoj će stajati da je civilizacija, kakva god bila krenula sa ovih prostora“.

 Oduševljena masa je skandirala PI- RA- MI- DA.

 Pajo se zamislio na trenutak. Ove riječi mu nisu bile jasne. Zapitao se da li ovo se znaći da će on ponovno morati u školu. Stresao se od nelagode. Pomisao da će ponovno morati u školu i da će klupu ponovno dijeliti sa Zmobijem ga je tjerala na vrisak strave.

 

 

Na plato Piramide ljubavi došao je autobus sa dobrovoljnim radnim brigadirima iz beogradske ORA DRB „Dr. Dragan Dabić“ gotovo istovremeno sa ORA DRB „Dobre vibracije“ iz Novog Vinodolskog. Dok su komandiri ORA „Dr. Dragan Dabić“, Zoka i Ujče, pokušaali izvršiti postrojavanje svoje brigade, za to vrijeme omladnika i komndirka Višnja Dobra Vibracija, je dijelila alat omladincima u poodmaklim godinama iz Novog Vinodoslkog.  U jednom trenutku brigadir iz Novog Vinodoslkog, po imenu Milan Plećati primjeti suparničku brigadu kako se postrojava. Uplašen da će im suparnici ukrasti zasluke za raskopavanje Piramide ljubavi, Plećati uze špahtlu i metlicu i dreknu „Drugovi brigadiri, JURIIIIIŠ“ i sa dviljačkim pogledom u očima uleti u gomilu iz suparničke brigade, koju su na jedvite jade uspjeli postorijiti  Zoka i Ujče. Iako iznenađeni ovim ničim izazvanim napadom, omladinci ORA DRB „Dr. Dragan Dabić“ su se brzo pribrali, dohvatili su svoj alat i vrlo brzo ga brzo aplicirali na leđa, ekstremitete i glavu Milana Plećatog. U tom trenutku omlatinci iz N.Vinodoslkog su skontali da im je drug po krampi u opasnosti pa jurnuše u gomilu. Bilo je prosto nemoguće razaznati ko je pripadnik koje brigade. Sijevale su šake, ruke, sohe, kamenice, noge i to bi trajalo sve do kasno u noć da Ujče nije iz skrivene pregrade svoje jakne izvukao napravu u obliku pištolja. Sageo se i uzeo komadić megalita Piramide ljubavi, napunio napravu  i uperio je ka gomili. Promrljao je par rečenica na nepozantom dijalektu i dreknuo :“ BZZZZAZAKAKAAZAZAZUM!“. Tim potezom je oslobodio energiju Teslinih valova visoke frekvencije koja omami goimlu. Brigadirke i brigadiri popadaše po zemlji lagano omamljeni. „RADI!“, dreknu Ujče. „Stavio sam komadić Piramide ljubavi“ u svoj izum „Kvakvamudo“ i aplicirao sam energiju ka gomili.. Ako su moji proračuni tačni, svaki tren će...aha evo počinju.“, objašnjavao je Ujče princip rada drugarici Višnji i pokazao kako brigadiri, bez obzira na dob, izgled, brigadu, i ostale atribute počinju aplicirat ljubav na vrhu Piramide ljubavi. I dok je Višnja u zanosu lepršala ka gomili brigadira usput odbacujući plavu kapicu, crvenu maramu i ostale dijelove uniforme, Zoka sa gađenjem bezuspješno pokuša zaboraviti pomenuti prizor.

R @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 7, 2009
Preostalih 5 km od Čekrekčija do Visokog Paja je vozio nervozno. Znao je da je sve rezervisano, znao je da su ga iz Fondacije ljubazno zamolili da potvrdi da dolazi sa cijelom porodicom, znao je da će dobiti smještaj u šatoru koji su austrijske snage EUFOR-a poklonile Fondaciji prije 4 godine, znao je da je u onih 150 KM uključen ručak (bilo da se radi o porciji ćevapa iz ćevabdžinice „Kod Faraona Muje“, bilo da se radi o špagetama iz restorana hotela Piramida Sunca, ostalim od jučerašnjeg dana), ali nije znao kako da premosti doručak. Za večeru je bilo lakše, jer je ženi i djeci već objasnio da večeru treba preskočiti iz zdravstvenih razloga, a i izgleda da su se malo ugojili. Kad su ušli u Visoko, ostvarile su se Pajine noćne more. Prvo je zalutao i izgubio se u uskim mahalskim ulicama naselja „Šadrvan“, a onda je pitao slučajnog prolaznika gdje je sjedište Fondacije neviđenih čudesa, ne sluteći da se radi o lokalnom zahebantu koji ga je umjesto u Hotel Priamida sunca, poslao u obližnje selo Buci. Cijelo popodne Pajo je u ovom velegradu od nekih 15.000 stanovnika tražio sjedište Fondacije, dok na kraju nije naletio na Zombija koji je okupljenoj gomili u kafiću Caffe objašnjavao kako njegova visoka tehnologija, koja podrazumjeva upotrebu metalne palice napravljene od armature "dvaneske", dokazuje postojanje piramide. Zombi ga je uputio u Hotel i uskoro je Pajo našao ured i u uredu Harisa. Haris je bio slika i prilika Semira Obmanagića, barem onakvog kakvog ga se Pajo sjećao, samo malo ružniji. I ovaj je nosio vojničke pantalone, košulju utrpanu u iste, a za pojasom mu je sa jedne strane visila torbica a sa druge mobitel. Nakon upoznavanja, Haris-Hare je Paju uputio u reon sela Zbilje, podno Plješevice, odnedavno Piramide mjeseca, sa naredbom da se pridruži Međunarodnoj radničkoj Omladinskoj Brigadi „Drug David Icke“. Paja je bio zadovoljan smještajem. Ogroman vojnički šator bio je smješten na livadi, tačnije njivi Amiđe Seje, kako su svi zvali brkatog vlasnika njive. Iako je bio predviđen za smještaj nekih 30-ak osoba, u njemu su uz Paju, i njegovo četvoro ukućana (rekli bi ušatorana, samo se čini da ta riječ ne postoji) bili smješteni sve troje omaldinaca sekte „Konačnog dolaska“ iz nekog sela u Portugalu i stariji bračni par Mađara, koji su se predstavili kao čitači drevnih runa i pisama. Jest da je Paji i njegovim bilo teško sporazumjevanje sa svojim, u nedostatku bolje riječi, sustanarima i da su ih nakon pola sata upoznavanja boljele i noge i ruke, a i Pajina žena je istegnula vratnie žile, ali je Pajo sa sigurnošću od 93,4% bio siguran da je razumio da su Mađari i Portugalci tu već mjesec dana, da se niko drugi nije pojavio, da rade od ranih jutarnjih sati, tačnije od 3:30 svakog jutra, pa do zalaska sunca i još malo poslije (negdje do 22:15) svakodnevno, i da im je već dopizdilo da kopaju i kopaju a da nisu otkopali više od 30-ak kvadratnih metara koji ne pokazuju ništa i da ih onaj papak Haris (objašnjeno na način da je Portugalac utrpao košulju u trenirku, počeo prošao neprimjetno iza Mađarice koja je objašnjavala i počeo čopati nos, a onda uzeo mikrofon i prislonio uz laptop), voza sa jedne sonde na drugu, onemogučavajući im da otkopaju širu sekciju. Doduše primjetili su da ih na svakoj sondi dočekaju kamere i da moraju promjeniti jakne i da im se čini da neko pravi budalama, ali nisu imali dokaza.
 
***
 
Prvi radni dan na MRAV-u Paja je dočako spremno. Probudio se u 3:00, umio se hladnom vodom, probudio je ženu, djecu, majku i onako bunovne ih postrojio pred šatorom čekajući nekoga ko će im dati naredbe. Ubrzo je na lokaciju došao i bijeli Jeep Cherokee i iz njega je izašao neki momčić koji se predstavi kao Admir Mongol i rekao im da se ukrcaju i da će ih odvesti na lokaciju gdje će kopati. Upsut im je Admir objasnio: kako radi Fondacija, ko je glavni, a ko pomoćni šupak i pitao ih je da li su upoznali Harisa i da je Hare glup kao ona stvar koja počinje sa K a završava na URAC i da se toliko uvlači Semiru u ispušni otvor da je čak počeo nositi i odjeću kao Semir, a za obuću je žicao pare od semira, kokuz kokuski, a i onaj Zombi, lopina bjelosvjetska, prije piramida bio neradnik koji je kao mesar propao u gradu u kojem je proizvdonja mesa osnovna djelatnost, da je ona hoštaplerka Alisa Kadić rasturila i svoj i brak Osnivača fondacije, a sad je na najboljem putu da rasturi i fondaciju
 
Paja je bio zgrožen ovim informacijama, jer je za njega Fondacija izgledala kao idilična porodica sa reklame za Coca Colu, a unutar fondacije odnosi su bili kao u meksičkoj sapunici.

***
Uskoro su došli na sondu 8-3 na istočnoj strani Piramide Mjeseca, jer je na Visočici. Piramidi Sunca, kopanje već (kako je Zombi definisao), zahvaljujući angažmanu šupaka iz vlade, zabranjeno.Pajina djeca su zadužila plastične kante zapremine 20 l, dok je Pajina majka zadužila trnokop, a Pajina supruga kramp. Paja je dobio lopatu tzv. sirotanovku, koja je po urbanoj legendi dobila ime po rekorderu rudaru iz Breze, Aliji Sirotanoviću, koji je Drugu Titu na pitanje kako povečati produkciju u RMU, odgovorio jednostavno: “ Povečajte lopatu“. I tako je Pajina majka iskopavala grmlje, šiblje i manje drveće, Pajina žena je krampala proširujući sondu 8-3 prema sondi 8-4, prateći nagib uspona popločane „staze“, a Paja je punio kante djeci, koji su marljivo iste transportovali i istresali u 150 m udaljeni potok. Radila je porodica Pamuk cijelo prije podne i radila bi i dalje da na sondu 8-3 nije došla neka mlađahna plavuša koja je donijela vodu i ručak. Rekla je da se zove Meri i da je najviše živcirati ovi foteljaši koji se okupiti oko lažni prof. Govedarica i koji nisu na svoje jaje na oko vidjeli ovi dokazi. Pričala je ona i o geotermalnim strujanjima, o težištu banane, o trostrukom kontraadmiralu, ali čudnim jezikom koji niti Paja niti njegova obitelj nisu baš najbolje razumjeli. U tom trenutku na sondu 8-3 je došao Haris i zapjevao: „Zvali su je krvava Meri, meni nije dala olako“, na što je ova plavka odgovorila na način da je Hareta prvim dohvačenim megalitnim blokom sa Piramide Mjeseca pogodila u nogu (pogodila bi ga i u glavu da blok nije bio prevelike mase). Srećom hare je imao nove HTZ cipele sa čeličnom kapom marke PANOPLY (za koje mu je novac dao Semir) koje su ga zaštitile od ozbiljnijih povreda. Haris je Porodicu Pamuk pokupio u zelenog golfa i odvezao ih je, usputno dva puta jedva izbjegnuvši traktor i kamion, i tri puta okrznuvši ogradu, plast i rampu na pružnom prelazu Čekrekčije,  do nekakvog brda za koje je rekao da nije piramida nego Hram. Pajina porodica je bila raspoređena na sondu ispred kamere CNBC-a, a Semir je novinaru objašnjavao o opodzemnim gradovima, kulama, tunelima. Nakon što ih je kamera snimila kompletna ekipa jezaboravila na Paju i odjurila je sa novinarima ka tunelu KTK. Paja je sa porodicom čistio oko neimenovane sonde sve do kasno u noć kada je na Hram došao pripiti Zombi koji je porodici Pamuk objašnjavao o Prailirima, drevnom narodu koji je znao graditi piramide, putovati kroz vrijeme i letjeti na druge planete i čija krv kola venama samo pravih Bosanaca i da samo pravi Prailiri osjete vibriranje dlanova kad se nađu na piramidama, a da ovi ostali koji se izdaju za Bosance su u stvari zamaskirani Ukrainci. Paja je Zombiju objasnio da i on i njegova porodica osjete vibriranje u dlanovima, ponaročito nakon cjelodnevnog krampanja i kopanja i da su im kao posljedica praiskonskih osječaja prailira poiskakali žuljevi. Zombi im je objasnio da je to super i da je on nakon prvih par dana istraživanja piramida osjetio istu stvar i da nije mogao izvršiti malu nuždu a da ne pokvasi cipele dok je "zaljevao" piramidu da naraste i da je umalo dobio razvod braka kada je to radio u svom toaletu i da bi ga supruga vjerovatno najurila da nije naučio zaljevati sjedeći na wc šolji i da mu se često desi da vibracije izazovu osjećaj zadovoljstva nakon dugotrajnog držanja alata u rukama. Zombi je porodicu Pamuk vratio u šator i oni zaključiše da su njihovi drugovi iz dobrovoljačke omladinske radne brigade iz Portugala i Mađarske u žurbi  napustili najveći geoarheološki projekt...
 
Nastaviće se...

 

 

R @ 15:29 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 5, 2009

Haris nije mogao vjerovati kada ga je netko nazvao i pitao za ponudu Fondacije neviđenih čudesa da neko provede godišnji odmor volontirajući, kopajući, a da pri tome još ima budala da za to i plate.
„Da, izvolite g. Pamuk“, procvrkuta Haris.
„Paja, Paja, možete me zvati Paja“, reče Paja,“ ovaj koliko to košta, mislim ovaj boravak i ovo druženje i učenje stranih jezika“.
„OOOOO pa što odmah ne kažete“, raspoloženo i pomalo u nevjerici reče Haris.
„OOOOO i tebi, nego jel' ima ko pametniji u toj Fondaciji od tebe, da prozborim vezano za ovi godišnji odmor. S tobom se nemere čo'jk ni sporazumit. Hem se penješ na telefon, hem o-o-ćeš, hem mi zvučiš k'o seoska mlada. Daj brate nekog ko ima više škole od tebe“, ljutito će Paja.
„Ja imam Višu ekonomsku školu, smijer marketing, i pokušavam premostiti upisninu na Apejronu u Travniku. Pazite kako se izražavate moliću lijepo. Nema niko Višu školu u Fondaciji“, uvrijeđeno će Haris.
„Ma dobro bolan, de ti meni reci kolko bi koštalo da ja, žena moja i dvoje moje djece, dođemo na taj godišnji odmor jedno deset dana. Nešto smo kontali da radimo, malo da se družimo vježbamo strane jezike, a kad bi bio povoljno poveo bi i mater. Umije ona heklat“.
„ Pa to bi vam bilooo, da vidim vas 4, minus dvoje djece plus mama, puta deset dana, podijeli sa 15, pomnoži sa tr'est posto za dnevnice, dodaj tu Semirovo istraživanje na Murisijusu,..., pa to bi vaaaas kooooštalo sveukupno stopedeset KM, PDV uključen“ oprezno ispipa situaciju Haris.
„Uh dobro je, more komforno. Piši mi rezervaciju od dvaespetog juna. Mene, ženu, dvoje djece i mater. Deset dana. Stavi mene da učim njemački, ženu engleski, a djeca oba i francuski ako more. Mater i ne moraš stavljat. Zna ona ruski još iz onog rata kad je k'o mlada partizanka prevodila crvenoarmejce žedne preko Vojvodine.“
„Odlično, već ste pribilježeni“, zadovoljno je Haris trljao ruke. Nije mogao da dočeka da Paja spusti slušalicu kako bi nazvao Semira da mu kaže da je Međunarodna Radna Akcija Volontera- kodnog imena MRAV izazvala ogromno interesovanje kako domaćih tako i inozemnih gostiju i da su prve prijave kompletnih porodica već počele pristizati.

***

Došao je i taj 25.6. Paja je proveo mjesece maštajući o tome kako će doći u to Visoko, skupa sa svojom familijom početi druženje, kopanje, premještnje, učenje stranih jezika i to sve za samo 150 KM. Potrp'o je Pajo, tog 25.06.  u starog Opela Kadeta kofere u koji je supruga smjestila pola odjeće i kuhinjskog pribora. Na krovni nosač u narodu poznat kao galerija, proizveden krajem sedamdesetih u Fabrici auto dijelova i pribora FADIP – Bečej, smjestio je dušek, suncobran, dva poljska ležaja, plinsku bocu, i još jedan kofer u kojem je supruga smjestila drugu polovicu odjeće, obuću i kuhinjski pribor. Prije polaska, Pamina majka je djeci, nevjesti i sebi dala jednu tabletu protiv povraćanja, a Pajo je drmno dvije ljute, kako bi smirio živce i umirio ruke. Krenuli su rano ujutro u 4:00, jer svi znaju da je tada na putu najmanja gužva. Iz Vogošće do Visokog ima cijelih 20-ak km i to treba proći što prije dok radoholici nisu krenuli na posao. Prvi problem, Pajo je doživio već na uključenju na novoizgrađeni Auto-put. Prvo nije znao da je Autoput, cijelih 25 km, izgrađen, a onda kad je došao do naplatnih kućica je saznao i da se plaća i to cijelih 1,5KM za dionicu od 20-ak km do Visokog. Paja je brzo napravio par računskih operacija i izračunao je da tih 1,5 KM ozbiljno ugrožava njegov vrlo ograničeni budžet i da nikako neće sebi moći priuštiti taj put do Visokog. Ali već je bilo kasno. Šleper turskih registarskih oznaka se zaustavio iza Paje blokirajući bijeg sa naplatne kućice, a brkati vozač šlepera nervoznim zvučnim signalima davao je do znanja da je nestrpljiv i da mu ne pada na pamet da se vrati i time omogući Paji  uštedu cijelih 1,5 KM. Paja je platio traženi iznos računajući koji obrok će njegova porodica izbjeći kako bi nadoknadio gubitak i zmalo je skrenuo u traku za vozila iz suprotnog smijera. Skrenuo bi on sigurno da nije udario u znak „Radovi na putu“, koji je tu stavila firma koja je izvodila zaboravljene radove na uvezivanju naplatnih kućica duž trase Autoputa čiji su radnici usmerili Paju na pravi smijer. Tamam je Paja ubrzao na maksimalnih 74km/h i prošao nekih 8 km od naplatnih kućica kad su se ponovno pojavili problemi. Ovaj put su se ispovraćala djeca nenavikla na tako dugo putovanje. Na 12-om km autoputa, negdje kod Ilijaša je ispuhala zadnja desna guma, a to je značilo istovaranje prtljaga iz prtljažnika montiranje gume i vraćanje prtljaga u prtljažnik i sve bi bilo OK da je uspio utrpati sve stvari natrag u prtljažnik. Ovako je supruga morala zadnje sjedište, osim sa djecom dijeliti i sa kaniserima vode, a majka je ispod nogu stavila korpu sa hranom. Pauzu za ručak su napravili kod Čekrkekčija, gdje su pojeli sendviče sa ćuftetima i salamom uživajući u prvim zrakama sunca koje su obasjavale Bosansku piramidu Sunca. Ostali bi oni još, da majka na plinskoj boci napravi kafu, a žena isprži slatke uštipke, da ih nije patrola Federalnog ministarstva unutarnjih poslova otjerala sa zaustavne trake usput im objasnivši da je tu dozvoljeno zaustavljanje samo u slučaju krajnje nužde. Paji nije bilo jasno šta je krajnja nužda, kad je on tu obavio i malu i veliku, a po njemu je kranja bila to da doručkuje i popije kafu.

Nastaviće se...


R @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

   Fadil Pamuk, za raju Paja, prije rata je bio šofer u "Špediciji" Bugojno. Vozio je kamion RABA, obišao je pola Evrope, a za onaj drugi, zapadni dio Evrope, nije imao vremena. No rat je došao, a Paja je i dalje vozio kamion, ovaj put DAF-a. Prvo za UNHCR, a kad su ga mobilisali onda za ARBiH. Prevlačio je Paja oružje za ARBiH, lijekove za Sarajevo, uniforme za vatrogasce i niučemu nije oskudjevao. Uvijek bi u Splitu kupio par kg kafe, šteke cigareta, malo ulja, brašna... A onda je rat prestao. "Špedicija" Bugojno više nije trebala Pamu, Paja je trebao novi posao, a "PVC STOLARIJA" d.j.l. Vogošća (kasnije d.o.o.) je trebala radnika na bušilici i tako je Paja svoju karijeru nastavio umjesto za volanom kamiona, ovaj put za komandama bušilice. Bušio je Paja okvire za vrata, prozore, ramove za fasade i nije žalio ni truda ni vremena. Prekovremeni rad je smatrao korisnim za rast firme i nije se ljutio kad je morao raditi za Prvi maj, za Dan državnosti, čak ni kad je morao raditi za Bajram. Znao je da mu je svaki prekovremeni sat plaćen i da može zaraditi i do 75KM više od svojih zagarantovanih 450KM bruto plaće. Taj višak je činio podnošljivijim život ne samo njemu, nego i njegovoj nezaposlenoj supruzi, dvoje malodobne djece predškolskog i školskog uzrasta, a pomagao je i majku čija je mirovina bila tamam dovoljnda da kupi lijekove, plati režije (struja, voda, 12 KM telefona-što uključuje: pretplata 3KM+6KM Tv pretplata (iako nije imala TV ni radio prijemnik) + pdv). 

***

Paja nije tražio puno od života. Krov nad glavom, nešto za lijepo za pojest i popit i to je sve. Jedini Pajin nedosanjan san je bio Godišnji odmor ( ne godišnji odmor, nego Godišnji odmor). Znao je on da postoji nešto što se zove Godišnji odmor i da to njegova raja koristi nekad u periodu juli-august, svake godine, a često i pred novogodišnje praznike. Mutno se sjećao da je i on nekad davno dok je vozio za "Špediciju" dobijao plaćeni dopust od 15-ak dana koje je provodio tumarajući po kući i moleći Boga da se i ta patnja završi, pa da „uzjaše“ na Rabu i zajezdi ka Demokratskoj republici Njemačkoj. No, sada je Paja čuo da Huso ode na more. Ostavi ženu i djecu punici, pa sa Mehom, okorjelim neženjom provede 4 dana u Makarskoj, gdje sa turistkinjama vježba one 4 rečenice češkog koje je naučio dok je radio u fabrici Kožarsko tekstilnog kombinata u okolici Praga. Pričali su Huso i Meho o Čehinjama, o morskim specijalitetima, o brodovima, dok su prešućivali spavanje na plaži na smjenu da ih „murija“ ne mazne. Prešućivali su i to da su bili više gladni nego siti, jer mjesečna plaća portira i livca ne može trajati ni 7,5 sati na jadranskoj obali, ali to je onaj drugi i manje zanimljivi dio priče. Paja je donio Odluku. Nije to bila obična odluka, nego Odluka da će konačno otići i na taj Godišnji. Saopštio je tu Odluku supruzi, koja je bila oduševljena. Konačno će i ona vidjeti more i provjeriti da li kona Sena laže kad kaže da je more slano i da se ne da pošećerit'. Dugo je Paja sakupljao novac. Odvajao je od doručka, ručka, sveski za djecu, da bi uštedio cijelih 150 KM. Isplanirao je Paja kako će za taj novac provesti 10 dana na moru (štruca hljeba+pašteta 3KMx3x dnevno=9KM. Ostaje mu još 6KM da na miru i rahatluku kupi novine i popije kavu). Počeo je Paja da obilazi razna uduženja penzionera, besposlenih žena, studenata koji su nudili boravak na moru vrlo povoljno, ali se razočarao kad su mu rekli da za 150KM može na moru (prevoz i smještaj) provesti „samo“ 7 dana (praktično 5 noćenja, jer prvi i posljednji dan „uštede“ ranijim polaskom, a kasnijim povratkom). Imao je Paja noćne more. Nije se mogao pomiriti s tim da će ponovno morati razočarati suprugu, sve dok u krug firme za koju je radio nije ušla bijela lada „NIVA“ obljepljena reklamama BHTelecoma, Vispaka, Elektroprivrede BiH i njemu nepoznatim trokutastim suimbolom na vratima. Iz „NIVE „ je iskočio nekakav lik koji je izazvao podsmjeh Paje i njegovih kolega. Naime plavokosi lik je bio obučen u vojničke pantole u koje je bila utrpana košilja, tako da su jasno mogli vidjeti da za pojasom nosi jednu torbicu s prednje strane i dva mobitela na svakom od bokova. Ukupan dojam da se radi o nekakvom modernom kauboju davao je ružni seđi slamnati šešir, na čijoj prednjoj strani, bio istaknut isti trokutasti amblem kao sa vrata „NIVE“. 

***

„Dobardanznatelikosamja“, prozborio je milozvučno plavokosi. Njegova milozvučna ženstvena intonacija i izazvala salvu smjeha među okupljenim radicima. Smjeh je prestao kada je jedan od radnika, Pero, koji je radio na presi rekao da mu se lik čini poznatim i da nije siguran da li ga je vidio na TV-u ili u novinama.

„Tako je, ja se pojavljujem i na TV-u i u novinama ja sam Semir Obmanagić. Donedavno Dr.cand, odnedavno Dr. Ja sam otkrio piramide u Visokom“, prozborio je plavušan. Nije mogao da ne primjeti da su donje vilice okupljenih bile obješene i posmilio je da je okupirao njihovu punu pažnju.
„Vidite ovo kamenje i ove strukture,“ rekao je vadeći nekakvu knjigu iz torbe,“ da li mislite da su ovo prirodne formacije il su napravljene ljudskom rukom“-upitao je okupljene radnike.

Nastalo je blago komešanje i mrmljanje okupljene gomile:“ljdhmskhmkmhmrkmhm“, dok jedan od radinka, zavarivač Rašid nije rekao: “Prirodno, pa svi znamo da je kamenje prirodno!“

„Aha, odlično imamo sukob mišljenja“, ustukno je plavušan,“pozviam vas gospodine, kako god da se zovete da budete naš gost i da se na svoje oči uvjerite da se ovdje ne radi o prirodnim formacijama nego ljudski slaganim kamenim megalitimia koji su pažljivo sloj po sloj, slagani...“ pjevušio je plavušan kao prvačić koji prvi puta recituje napamet nučenu pjesmicu. U međuvremenu pažnja radnika je popustila jer je cigaret pauza završila, a oni su već bili u dobrom zaostatku za normom, što je značilo dosta prekovremenog, ali neplaćenog rada. Paja se vratio za svoju bušilicu, namontirao je profil i tamam je pozicionirao svrdlo na mjesto gdje treba napraviti otvor kad ga je nekakav težak malj pogodio u leđa. Da se ne radi o malju, nego o ruci, ili tačnije rečeno šapi, njegovog školskog druga iz škole za djecu sa smetnjama u razvoju, Zombija, uvidio je dok se jedva pridizao sa zemlje.

„Pa đe si Pajo je*'o ti sliku svoju, nismo se vidili od mature“, prodero se Zombi.
Pajo je otpočeo razgovor sa svojim starim zaboravljenim prijeateljem iz klupe o svom životu, poslu, porodici. Riječ po riječ saznao je Pajo da je Zombi izvršni pomoćnik radnika na lopati, stručnjak za sondažno bušenje komadom armature, dežurni vozač Fondacije neviđenih čudesa, čiji je predsjednik upravo plavokosi milozvučni šeširđija. U tih 20-ak minuta saznao je Paja da u Bosni nema samo jedna nego najmanje, 3 a najviše 12 piramida, da su to otkrili NASA-ini staeliti, potvrdili eksperti iz Egipta i Rusije da ih je otkrio plavušan koji je inače bogati industrijalac iz Teksasa porijeklom iz Višegrada, rodom iz Zenice, da ih treba otkopat i da je u PVC STOLARIJA d.o.o. Vogošća došao po donacije, jer „oni šupci iz vlasti se vole slikat sa Semirom al' niko ne da para“. Tutno je u ruke Paji i turistički prospekt (u zamjenu za 10 KM donacije) na kojem je pisalo da je prospekt sponzorisan od strane Turističke zajednice Ze-Do kantona i da je Gratis. 

***

Kad je Završio sa poslom, Paja je izvadio prospekt, sjeo na prevrnutu praznu gajbu za pivo, zapalio cigaretu i doživio Ukazanje. Fondacija neviđenih čudesa je nudila ispunenje negovog sna:

PITANJE: Kamo ćete za godišnji odmor 2010?
Prerano vas pitam?
Možda ne!!
Prema rezultatima istraživanja 60% Evropljana odlučuje kuda će na godišnji odmor do kraja godine. Preostali tijekom proljeća ili u zadnji čas.
Ove godine V I planirajte ranije (barem dio odmora).
Pozivamo vas da odmor provedete AKTIVNO
Provedite ga U DRUŠTVU koje razmišlja slično
Družite se s ljudima IZ ČITAVOG SVIJETA
Unaprijedite svoju FIZIČKU KONDICIJU i
Obogatite svoje ZNANJE NOVIM SPOZNAJAMA
Budite DIO POVIJESTI
Ostavite svoje TRAGOVE
Provedite odmor OTVARAJUĆI i STVARAJUĆI, RAZGRČUĆI i PREMEČUĆI, KOPAJUĆI i ISKAPAJUĆI, NOSEĆI i RAZNOSEĆI, PROMATRAJUĆI, STICAJUĆI ISKUSTVA
Ispunite ga
S DRUŽENJIMA i VJEŽBAJUĆI STRANE JEZIKE,
Uz minimalne TROŠKOVE
PRIDRUŽITE SE RADNIM AKCIJAMA NA PIRAMIDAMA U BOSANSKOJ DOLINI PIRAMIDA, VISOKO
I svakako, obavijestite o tome i svoje prijatelje, organizirajte društva koja će zajedno otići tamo i proživljavati nove uspomene
"Upravni odbor Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" je donio odluku o pokretanju Međunarodne radne akcije volontera „Bosanske piramide 2010" u periodu 1. juni 2010 - 30. septembar 2010 s orijentacionim brojem od 200 učesnika po smjeni."



***

Prvo nije vjerovao svojim očima, pa je pročitao još jednom. Pa još jednom. Zadržao se na dijelu teksta: „Uz minimalne TROŠKOVE“.

Nije mogao dočekati dolazak kući. Svoje odušeljenje je podjelio sa suprugom. Skupa su pažljivo pročitali prospekt, maštajući da će naučiti strane jezike (već su odlučili on njemački, ona engleski, a djeca, pošto su pametnija oba + francuski pride). Maštali su o sticanju novih iskustava, o premetanju, kopanju, razgrtanju. Cijelu noć nisu oka sklopili planirajući ko će od njih kopati, ko razgrtati, a ko sticati nova iskustva.

Sutrodan su nazvali broj iz kataloga i javio im se prijatan muški glas: „ Dobar dan, dobili ste Fondaciju neviđenih čudesa. Haris na telefonu“.

„Pa silazi s telefona kretenu jedan, polomićeš ga“, zbunjeno reče Paja.
„...“, tišinom odgovori Haris.
„Dobar dan, Ovdje Fadil Pamuk-Paja. Zovem vezano za ovu ponudu za godišnji odmor, pa eto kao morete da mi date kak'e informacije i da se žena, djeca mi u mene i ja rezervišemo za jedno dvije sedmice, ako nije skupo“...

Nastaviće se... 



R @ 08:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 21, 2009
Organizovanje PRA-a (Piramidiotska radna akcija) potaknulo je našeg slijedećeg izvođača, kompozitora i tekstopisca, za revolucionarnu pjesmu, favorita za osvajanje malog bagera sezone za iduću godinu.
Hej haj (medjunarodne) brigade


Tekst: Muris Obmanagić
Muzika: Semir Dr. Obmanagić (nije više cand. i sjetio se (konačno) imena mentora)
Aranžman: Ahmed Biće Bosnić, Šefik Ševa Avdagić v.d.

Stare dane, tople, duge
prvu ljubav, nakon žene,
vraćaju nam naše piramide,
iskopali tu smo megalite,
megalite.

Za godine koje bježe,
za čunu koja se ne diže,
megalita nas bezbroj veže,
za mantranja, za nas,
za nas

hej-haj međunarodne brigade,
hej-haj ruke mlade i naivne,
hej-haj brigade,
svoju piramidu, srcem grade

ostaju za uvijek druže,
ove krampe, ovi megaliti,
a piramidiotsvo duže, duže,
i od razuma i pameti
i od pameti

neka puca kao mina,
piramida iznad našeg mozga,
opet kopaa omladina,
bez naknade, volontira
volontira

hej-haj međunarodne brigade,
hej-haj ruke mlade i naivne,
hej-haj brigade,
svoju piramidu, srcem grade

hej-haj međunarodne brigade,
hej-haj ruke mlade i naivne,
hej-haj brigade,
svoju piramidu, srcem grade

R @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, rujan 15, 2009
MudraC

još nisam ni kopao, život mi je već dodijao
Kad je došao Svamiđi, starim putem za Ravne
Sreca il' cudo, sta li je, da je bogdo i ranije,
mase, zove me Svamiđa, kaje da je Duhovni vođa.
Hajde, hajde reci ziv nam bio otkud ovde?
Hajde, bolan Bradat ko Radovan.

Nisam ni ja od kamena (megalita), kad se taknuo za novčanik
pitam bradonja u cem' je stvar - kaze trazi put za MUDROST.

Ne znam da l' se zaljubio, kao majmun je tražio
Da mu damo Zbornik ( u zamjenu za donaciju)

Nisam ni ja od kamena (megalita), kad se taknuo za novčanik
pitam bradonja u cem' je stvar - kaze trazi put za MUDROST.

(Dr Zoo i Svamiđa repuju skupa)

Kada sam čuo za  piramide ove
(lati,lati se lopate...)
kazao sam da ću doći i vidjeti ih
(lati,lati se lopate...)
i, evo, tu sam. Drago mi je bilo
(lati,lati se lopate...)
da mogu vidjeti novu kulturu i
(lati,lati se lopate...)
zraziti podršku Semiru u ovome što radi.
(lati,lati se lopate...)

Ajeeeee
I dati mu donaciju u zamjenu za Zbornik.(lati,lati se lopate...)
R @ 13:05 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 7, 2009


Godine su prošle pune muka,
Kopalo se za piramidu gnijevno.
Ali s pjesmom umjesto dokaza
Doture Semke mi ti se kunemo...

Ovo bi mogao biti sažetak proteklih godina i godina „istraživanja“, odnosno prekopavanja bosanskih brda i dolina u potrazi za dokazima da su tu živjela inteligentna stvorenja. Pričalo se o najvecoj i najstarijoj priamidi, o nestaloj civilizaciji, o kamenim kuglama, zakopanim hramovima i, o nečemu što je i uzrokovalo svu pomamu među širokim narodnim masama, rijekama navodnih turista koje su dolazile, koje dolaze i koje će bez obzira na sve krize ovog svijeta dolaziti u broju koji prelazi milione dolaziti i posjećivati Visoko i istovarati milijarde dolara, eura, maraka ubrizgavajući na taj način financijsku inekciju našoj posustaloj privredi. Oni razumni nisu povjerovali u bajku o milion turista i milijarde dolara, makar se na brdima oko Visokog ukazao lično saudijski princ i bosanski predsjednik i Archie glavom i nosem,( uz obečanje da će i Angelina, sa i bez Breda doći). Oni nerazumni, kojih je sve manje, i danas psuju „oponente, kao da su im oni krivi što su brda samo brda, a ne piramide i k'o da su im oni krivi što ih je čovjek sa šeširom obmanuo a oni slijepo vjerovali. Naravno priča se ponavlja. U ratu i par godina iza rata aktuelna je bila priča o visočkom aerodromu (u stvari poletno sletna pista) koji je po riječima „dobro obaviještene Mahalske Obavještajne Službe –MOS-a“ trebao biti največi aerodrom u evropi i gdje bi bogati arapski šejkovi i naftaši ostavljali svoje jumbo-jetove, na proputovanju po Evropi... Znam sada zvuči suludo (meni je zvučalo i onda), ali se mahala, čaršija i širi srednjobosanski region su bili uvjereni da će pista Aerodroma Visoko biti kapaciteta kao što je skupni kapacitet JFK-a. Uzalud je tada bilo objašnjavati „vijernicima“ da za funcioniranje aerodroma mora postojai gomila riješenih i potrebnih stvari a da od toga Visoko, ali i BiH nemaju ništa, oni su bili svako suprotstavljanje zatući u korijenu pričom kako iza male Bosne, odnosno njenih muslimana stoji čitav arapski svijet, koji je jelte dočekao „svoje parče teritorije“, gdje će mirno sletjeti na zemlju pravovjernih. Da ne ulazim u duboke političke priče koje bi nas odvele u drugom pravcu, vraćamo se visočkim brdima. Dakle, po priči piramidiotskog cirkusa, Visoko i danas posjecuje gomila turista željnih arheološke nzacije. No da li je to istina? Stanovnici Visokog najbolje znaju kolika je korist od „hiljada turista“ koji posjećuju „dolinu piramida“. A da ni država ni grad ni njegovi stanovnici nemaju ama baš nikakve koristi iako su davali gomile novca ublehašu sa šeširom, pokazuje i izvještaj Turističkog ureda Zenica, a koji prenosi portal visoko.co.ba :

Prema podacima iz Turističkog ureda Zenica, tokom 2008.g. na području općine Visoko evidentirano je ukupno 47 posjeta, od toga 34 domaća i 13 stranih gostiju koji su ostvarili ukupno 52 noćenja i to 40 domaćih i 12 stranih gostiju. Prošle godine prema evidenciji ovog ureda u Visokom su postojale 4 smještajne jedinice kapaciteta 45 soba i 80 ležaja.

Ovi su podaci dostavljeni općinskom Vijeću, na upit vijećnika Mirzeta Hindije o finansijskom efektu iz oblasti turističkih posjeta.

Iz zeničkog ureda naglašavaju i da prije 2008.g. na području općine Visoko nije bilo prijavljenih posjetilaca niti noćenja. Također, u Turističkom uredu Zenica smatraju da podaci o posjetama i ostvarenom broju noćenja nisu tačni, iz razloga što se ne prijavljuje stvaran broj gostiju i ne evidentira se svako ostvareno noćenje. Šta je razlog zbog kojeg se izbjegavaju prijaviti noćenja i posjete u visočkim hotelima, motelima i privatnim smještajima? Pretpostavlja se da je razlog nekoliko maraka troška po prijavljenom gostu, nerazvijena svijest naših ugostitelja, a vjerovatno i nerad nadležnih kantonalnih inspekcija.

Piramidiotski cirkus može lagati još samo sebi i malobrojnim koji još uvijek imaju malo nade da će im rijeke nepostoječih turista pomoći da otplate rate kredita podignutih za pokretanje „biznisa sa suvenirima“.



 
R @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, lipanj 12, 2009
Billy struĆnjak za haiku je dao svoj doprinos poeziji Haber ucenjaka Otac moj vlastiti Prevede meni A mi dalje nastavljamo s pjesmom: Za picigin majko stručnjak sam ja.
R @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Brojac prebrojac
Upišite tekst...
Statcount
Sat
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Kontakt e-mail
  • Moj e-mail: resistancev@yahoo.co.uk
    Sve informacije prijedloge i sugestije saljite na e-mail
Odbrojavanje do zrake iz Svemira
Brojač posjeta
500309
Index.hr
Nema zapisa.